Razgovarao: Igor Vikić
Vlasti mi nisu dopustile da nastupam u Lausannei jer su mislili da stojim iza horde nacista i skinhedsa koji žele razrušiti grad. U Chicagu su aktivisti prisili vlasnika kluba koji je Židov da nas izbaci zato što po njima veličamo Treći Reich. Koncert je na kraju prebačen na drugo mjesto, ali i ondje je bio otkazan jer su se naši obožavatelji potukli s antirasističkom grupom koja je mislila da smo ekstremisti. Nakon što sam se vratio iz zaraćene Hrvatske, optuživali su me da sam sudjelovao u ratnim zločinima. Kad sam donirao opremu u vrijednosti 25.000 funti zagrebačkoj bolnici za rehabilitaciju pacijenata stradalih u ratu, govorili su da pomažem fašistima, rekao nam je Douglas Pearce (55), frontman kultnog i kontroverznog benda Death in June.
Prvi britanski bend koji je nastupao u neovisnoj Hrvatskoj proslavio je 30 godina karijere. Ne čudi da taj neo-folk sastav izaziva oprečne reakcije. Nastupaju odjeveni u maskirne uniforme kakve su nosili jurišnici SS-a. Njihov album “Brown Book” zabranjen je u Njemačkoj jer se na njemu čuje “Horst-Wessel-Lied”, himna Nacionalsocijalističke partije. Na promotivnim majicama otiskuju Totenkopf , “nasmijanu lubanju” kakvu su nosile elitne jedinice SS-a.
− Treći Reich me fascinira jer je taj period imao velik utjecaj na svijet u kojem živimo. Zapravo, ne razumijem ljude koje ne zanima. No i danas više čitam Marxov ‘Kapital’ nego Hitlerov ‘Mein Kampf’. Upotreba Totenkopfa ne veliča zvjerstva koja su nacisti radili u koncentracijskim logorima nego simbolizira smrt – kaže glazbenik kojeg često nazivaju provokatorom koji zarađuje na kontroverzama, dijelom internacionalne nacističke glazbene scene, ali i hodajućom kontradikcijom.
Tako je jedanput kao borac za prava životinja i čovjek koji ne vjeruje u nasilje zamalo ubio čovjeka koji je s krova njegove kuće zračnicom tamanio ptice. Odrastao je u predgrađu Londona djelomično još razrušenog od rata uz glazbu The Beatlesa i The Rolling Stonesa. Otac mu se borio u Drugom svjetskom ratu kao pilot Royal Air Forcea u Bitki za Britaniju, a brat je torpednim čamcem patrolirao obalom. Bio je predodređen da bude vojnik, no sve se promijenilo nakon što je kao tinejdžer otišao u Amsterdam i doživio prosvjetljenje na LSD-u.
− Davno sam se prestao drogirati. Jedanput kad poljubiš Boga, a on ti kaže kakvu sudbinu ti je namijenio, više nema potreba za tim – zagonetan je Douglas.
No nije sve bilo tako bajno. Pred kraj ljetovanja u Nizozemskoj halucinogeni su mu stvarali košmare. Opljačkali su ga i morao je stopirati kroz Belgiju do Engleske. Ondje ga je policija uhitila i deportirala jer nije imao putovnicu. Nakon povratka otkriva punk pokret i s prijateljima osniva ljevičarskiband The Crises. Nastupali su na skupovima Anti-Nazi lige i festivalima Rock protiv rasizma. Išli su toliko daleko da su izbacili basista koji je koketirao s ozloglašenom Nacionalnom frontom. Douglasu je sve to ubrzo dosadilo. Nije želio raditi politički obojenu glazbu nego teme koje ga okupiraju prikazivati na poetski način umjesto žestokog bacanja parola. Nakon kratke pauze osniva Death in June. Mnogi ime benda povezuju s Hitlerovom čistkom neistomišljenika u vlastitim redovima poznatijom kao Noć dugih noževa kad su 30. lipnja 1934. godine SS fanatici ubili stotinjak neprijatelja režima, ali i Sarajevskim atentatom 28. lipnja 1914. godine koji je poslužio kao povod za Prvi svjetski rat. Douglas objašnjava da ime benda ne zastupa nikakav povijesni događaj i prepušta obožavateljima da ga interpretiraju po volji.
Buku i brzinu ranih radova zamjenjuje mračnim ambijentalnim zvukom, industrijskim ritmovima, europskim folkom te tekstovima inspiriranim germanskim paganizmom i okultizmom.
− Ljubav prema okultizmu naslijedio sam od majke koja je prizivala duhove na spiritističkim seansama. Kad sam imao osam godina, mučili su me košmari. Moji roditelji su egzorcizmom istjerali demona iz mene i sve se smirilo. Tijekom obreda vidio sam ruke koje izlaze iz zidova i pokušavaju me zgrabiti – kaže Douglas koji vjeruje u proročanske snove.
Zbog učestalih noćnih mora u kojima mu poslije prometne nesreće amputiraju noge prestao je voziti motor. Osim što je s bendom Death in June utemeljio neo-folk, nastupa u Rusiji, Japanu i Izraelu, snimio je i kultni live “Something Is Coming” 1992. godine u studiju u Zagrebu. Cijeli prihod od prve edicije albuma donirali su bolnici.
− Prijatelj mi je rekao kako ni jedan strani bend ne želi ondje nastupati, a meni je to bilo idealno da u okviru paneuropske solidarnosti pokažem svijetu kako Hrvati nisu divljaci. Odsjeo sam u blizini Kliničkog centra za rehabilitaciju u Božidarevićevoj ulici i svaki dan gledao ranjenike. Pričao sam s liječnicima koji su mi rekli u kakvim teškim uvjetima rade i odlučio sam pomoći – kaže Douglas koji se previše ne zamara time za koga pjeva.
Kaže da ga još od The Crisesa slušaju i ljevičari i desničari. No dodaje da nekad, i prema njegovim kriterijima, obožavatelji znaju pretjerati. Na jednom koncertu veći dio publike nosio je masku u obliku svinjske glave. Kad su se svjetla ugasila, gledao je u sjenovite obrise njuški, ušiju i zažarenih očiju. Bilo je mu stravično i osjećao se kao da se nalazi u horor filmu.
Pjevač koji se zalaže i za slobodu govora žestoko osuđuje seksualnu netrpeljivost.
– Europi je trebalo tisuću godina da se koliko toliko očisti od konzervativnog kršćanstva koje je spaljivalo nevjernike na kolcu, a ja ne želim izgubiti tu privilegiju da mislim svojom glavom. Kad bismo na primjer na zapadu islamskim fundamentalistima dopustili da prakticiraju šerijatski zakon, uskoro bi žene tretirali kao roblje i vješali homoseksualce. Meni kao pripadniku gay skupine koji živi u slobodnoj vezi neprihvatljivo je da ljudi poput njih dobiju veći utjecaj. I nije me briga ako će me netko zbog tog stava smatrati nacistom, rasistom ili fašistom!
anwa.com.hr 