Vijesti, Zagreb

ZAGREB PRIDE: Pretučen lezbijski par na Trešnjevci!

U cijelosti prenosimo priopćenje o brutalnom napadu:

‘Da ste u Beogradu, ne bi se ovako usudile hodati gradom! Odvratne lezbače i pederi, treba vas sve pobit’ i popalit’! BBB i huligani, je l’ ti to razumiješ?’, samo su neke od bezbroj uvreda i pogrda koje je nepoznati muškarac uzvikivao dok je šakama u glavu tukao dvije djevojke. Napad se dogodio 22. lipnja oko 5.45 sati ujutro u zagrebačkom kvartu Trešnjevka. Jedna od djevojaka je zadobila frakturu vilice, ima rasječenu usnicu i potres mozga, dok druga ima hematome i masnice po licu, priopćio je Zagreb Pride.

Uznemiravanje i homofobni ispadi počeli su uoči samog napada, dok su djevojke čekale noćni autobus na Glavnom kolodvoru. Iako su ga uglavnom ignorirale, obraćajući mu se jedino s porukom da ih ostavi na miru, on nije popuštao, već je s verbalnim zlostavljanjem nastavio i u noćnom autobusu. Nakon što su djevojke izašle na stanici kod Trešnjevačkog placa, verbalni napad pretvorio se u fizički – udarcima u glavu. Djevojke su nekako uspjele pobjeći, no on ih je sustigao kod rotora u Novoj cesti te ih je nastavio tući šakama i nogama po glavi i tijelu. Jedna od djevojaka uspjela je pozvati policiju nakon čega se napadač udaljio u nepoznatom pravcu, vrijeđajući i njih i policiju. Napadač je bio odjeven u traperice i majicu na kojima je, prema sjećanju žrtvi, pisalo ‘Run’ i ‘Zagreb’. Visok je oko 180 cm, oko 25 godina starosti i djeluje da nije bio pod utjecajem alkohola ili droga.

Ne računajući psihičke posljedice i stanje šoka, posljedice napada su brutalne: jedna od djevojaka je zadobila frakturu vilice, ima rasječenu usnicu i potres mozga, dok druga ima hematome i masnice po licu. Žrtve zločina iz mržnje policiji su na licu mjesta jasno naglasile da se napad dogodio iz mržnje zbog njihove spolne orijentacije. Obavijestile su i Zagreb Pride koji je jučer angažirao odvjetnički ured Bandalo&Labavić s kojim smo uspješno surađivali na nizu drugih zločina iz mržnje, od napada pred klubovima Sirup i Jedinica, do dva napada u zagrebačkom javnom prijevozu prošle godine. Protiv zasad nepoznatog počinitelja podnijet ćemo kaznenu prijavu zbog kaznenog djela nasilničkog ponašanja i nanošenja teških tjelesnih ozljeda, u vezi sa zločinom iz mržnje.

Zločini iz mržnje i fizičko nasilje protiv LGBT osoba moraju prestati i moraju se suzbiti svih zakonskim sredstvima te s najstrožom javnom osudom’ – stoji u priopćenju Zagreb Pridea.

mojzagreb.info

Oglasi
Standardno
Kafići, Klubovi, Kultura, Zagreb

Rekvijem za Krivi Put

Piše: Nikola Pušonjić

Milenijska ”Zvečka” i centar urbane kulture zatvoren kako bi se na istoj lokaciji otvorio narodnjački klub! Tako su novine pisale o popularnom okupljalištu veseljaka na dnu Runjaninove ulice. Budimo potpuno iskreni – Krivi Put zaista, ali zaista nije bio kulturno mjesto. Reći će netko da su se tamo održavale izložbe, jutra poezije i slične manifestacije ali pogledajmo duboko u svoja srca i sjetimo se kako je sve to izgledalo. To nije bila kultura, to je bila staja i pojilište. I voljeli smo je.

Zašto? Iskreno, ne znam gdje uopće početi. Jeftino pivo? Ma nađe se i jeftinijih birtija!  Lokacija? Pih, nije baš ni to nešto. Zašto je Krivi Put redovito bio pun i zašto je stekao ”kultni” status? Stručan odgovor na to pitanje mogu smišljati (i smišljali su) sociolozi, psiholozi i marketinški stručnjaci. S obzirom da ja nisam ni jedno ni drugo, suzdržati ću se mudrovanja jer je stvar vrlo jasna – u Krivi Put se išlo kako bi se bilo viđenim. Alternativne djevojke, u velikoj većini nažalost vrlo neuglednog (i nesretnog) fizičkog izgleda dudlale bi veliko pivo i komentirale druge djevojke: ”Daj pogle dredove debeloj jebote koja krava!” ili ”Vidi Maju, tu cuga cijeli dan, a rekla je da ne može doći na Plenum jer je bolesna! Pička jedna!”, dok bi se alternativni momci napuhavali jedan ispred drugog tko ima veće znanje o Šopenhaueru ili nekoj drugoj knjizi iz srednje škole. Dobro, možda (mrvu) pretjerujem ali to je manje ili više bio ustaljeni folklor.

A onda se Krivi Put zatvorio i ušao u legendu. Poput nesretnih umjetnika, postao je popularan tek kad je umro. Mjesecima su u krugovima alternativnog obavještajnog podzemlja kružile informacije o tome tko je zapravo i zašto zatvorio ”Krivi”, a oni zaista duboko u obavještajnom lancu zagrebačkog undergrounda širili su informacije o nadolazećoj novoj inkarnaciji popularnog pojilišta. Hip pokret jedva je dočekao da sjedne i popije Staropramen pivo u tom mitskom mjestu, El Doradu alternative…

Otvorenje Cafe bar/noćnog kluba Savska 14 bio je kulturni događaj godine i svatko tko imalo drži do svojeg društvenog statusa je morao biti viđen tamo. Kao svjetski čovjek, nažalost nisam bio na otvorenju jer sam bio van grada ali sam otišao vidjeti kako sve izgleda čim sam se vratio.

Terasa je lijepa i šarena, cijene piva se nisu mijenjale, a sanitarni prostor je, ako ga usporedimo s prostorijama u Runjaninovoj, kao u Hotelu Ritz. Međutim, kao da nešto nedostaje. Razgovarao sam s par starih Krivoputdžija i slažu se kako je nekako sterilno i da nedostaje ”onog nečeg” iako nitko ne zna što točno. Ljudi se i ovako i onako stalno žale na nešto.

Ovlaš sam promotrio ekipu. Sve neki šeširdžije s velikim naočalama. Dobro, mislim si, Hip je sada moderan, to valjda mora biti tako. U jednom kutu su stari pijanci, u drugom dva – tri pankera, na terasi neke zalutale djevojke u štiklama kojima je teško hodati po šoderu, blatu i stepenicama, Medikamenti, Dredovi…Ok, sve je tu. Čitava slika alternativne zlatne mladeži je posložena – svi promatraju jedni druge i komentiraju se i svi imaju novaca da piju od 20 do 02.

Sjednem tako nekim poznanicima za stol, gledam oko sebe i mislim si: Nije ovo tako ni loše, ipak sam i ja dio alternativne zlatne mladeži.

I krene neizbježni razgovor o visokoj politici.

Jadna naša Lijepa Naša. Lako je sada govoriti da su za sve krivi komunisti, pederi i ini protivnici stoljetnog sna o samostalnoj, suverenoj i međunarodno priznatoj domovini kada znamo, i više nije teorija zavjere, kako su i domoljubni dušebrižnici također komunisti i pederi.

Jedini mogući izlaz je revolucija i uspostavljanje komuna baziranih na onima iz španjolskog građanskog rata gdje će na deset obitelji biti jedna veš-mašina koja će se koristiti po potrebama i sposobnostima! – mudro objašnjava neugledna, ispirsana i čudno odjevena gospođica sa humanističkih studija i nastavlja ”Plenume na radna mjesta! Radnici koji samostalno odlučuju o tome što će i koliko proizvoditi puno su zadovoljniji i produktivniji!” Doista je uvjerena u svoj stav iako vjerovatno nikada nije prodavala ni sladoled na moru.

Ma kada dođe naša nacionalna revolucija na vlast, odvratiti će mrki gospodin za susjednim stolom, onda ćemo sve vas bradonje – hop – u bunar! Ko mačke vas podaviti! Tako otprilike zvuče društveno-politički razgovori u Cafe baru i noćnom klubu Savska 14, kojeg hipsteri ali i svi ostali i dalje zovu Krivi Put.

Kada bi se ovakvo birtijaško prepucavanje odvijalo bilo gdje drugdje, netko bih sigurno završio prepucane glave. Ovdje to nije slučaj. U Savskoj 14. vlada sveopća nacionalna pomirba i svi su zapravo ujedinjeni u veliku koaliciju ”Alkoholom i drogama protiv društva i reda”. To je to – to je korijen popularnosti čitavog projekta.

Samo da nam je alkohola i krova nad glavom, sve ostalo je nebitno i prolazno. Tako i tako smo svi već godinama na Krivom putu.

Standardno
Interview

Douglas P. iz Death In Junea ekskluzivno za Anwu: ”Europi je trebalo tisuću godina da se koliko toliko očisti od konzervativnog kršćanstva”

Razgovarao: Igor Vikić

Vlasti mi nisu dopustile da nastupam u Lausannei jer su mislili da stojim iza horde nacista i skinhedsa koji žele razrušiti grad. U Chicagu su aktivisti prisili vlasnika kluba koji je Židov da nas izbaci zato što po njima veličamo Treći Reich. Koncert je na kraju prebačen na drugo mjesto, ali i ondje je bio otkazan jer su se naši obožavatelji potukli s antirasističkom grupom koja je mislila da smo ekstremisti. Nakon što sam se vratio iz zaraćene Hrvatske, optuživali su me da sam sudjelovao u ratnim zločinima. Kad sam donirao opremu u vrijednosti 25.000 funti zagrebačkoj bolnici za rehabilitaciju pacijenata stradalih u ratu, govorili su da pomažem fašistima, rekao nam je Douglas Pearce (55), frontman kultnog i kontroverznog benda Death in June.

Prvi britanski bend koji je nastupao u neovisnoj Hrvatskoj proslavio je 30 godina karijere. Ne čudi da taj neo-folk sastav izaziva oprečne reakcije. Nastupaju odjeveni u maskirne uniforme kakve su nosili jurišnici SS-a. Njihov album “Brown Book” zabranjen je u Njemačkoj jer se na njemu čuje “Horst-Wessel-Lied”, himna Nacionalsocijalističke partije. Na promotivnim majicama otiskuju Totenkopf , “nasmijanu lubanju” kakvu su nosile elitne jedinice SS-a.

− Treći Reich me fascinira jer je taj period imao velik utjecaj na svijet u kojem živimo. Zapravo, ne razumijem ljude koje ne zanima. No i danas više čitam Marxov ‘Kapital’ nego Hitlerov ‘Mein Kampf’. Upotreba Totenkopfa ne veliča zvjerstva koja su nacisti radili u koncentracijskim logorima nego simbolizira smrt – kaže glazbenik kojeg često nazivaju provokatorom koji zarađuje na kontroverzama, dijelom internacionalne nacističke glazbene scene, ali i hodajućom kontradikcijom.

Tako je jedanput kao borac za prava životinja i čovjek koji ne vjeruje u nasilje zamalo ubio čovjeka koji je s krova njegove kuće zračnicom tamanio ptice. Odrastao je u predgrađu Londona djelomično još razrušenog od rata uz glazbu The Beatlesa i The Rolling Stonesa. Otac mu se borio u Drugom svjetskom ratu kao pilot Royal Air Forcea u Bitki za Britaniju, a brat je torpednim čamcem patrolirao obalom. Bio je predodređen da bude vojnik, no sve se promijenilo nakon što je kao tinejdžer otišao u Amsterdam i doživio prosvjetljenje na LSD-u.

− Davno sam se prestao drogirati. Jedanput kad poljubiš Boga, a on ti kaže kakvu sudbinu ti je namijenio, više nema potreba za tim – zagonetan je Douglas.

No nije sve bilo tako bajno. Pred kraj ljetovanja u Nizozemskoj halucinogeni su mu stvarali košmare. Opljačkali su ga i morao je stopirati kroz Belgiju do Engleske. Ondje ga je policija uhitila i deportirala jer nije imao putovnicu. Nakon povratka otkriva punk pokret i s prijateljima osniva ljevičarskiband The Crises. Nastupali su na skupovima Anti-Nazi lige i festivalima Rock protiv rasizma. Išli su toliko daleko da su izbacili basista koji je koketirao s ozloglašenom Nacionalnom frontom. Douglasu je sve to ubrzo dosadilo. Nije želio raditi politički obojenu glazbu nego teme koje ga okupiraju prikazivati na poetski način umjesto žestokog bacanja parola. Nakon kratke pauze osniva Death in June. Mnogi ime benda povezuju s Hitlerovom čistkom neistomišljenika u vlastitim redovima poznatijom kao Noć dugih noževa kad su 30. lipnja 1934. godine SS fanatici ubili stotinjak neprijatelja režima, ali i Sarajevskim atentatom 28. lipnja 1914. godine koji je poslužio kao povod za Prvi svjetski rat. Douglas objašnjava da ime benda ne zastupa nikakav povijesni događaj i prepušta obožavateljima da ga interpretiraju po volji.

Buku i brzinu ranih radova zamjenjuje mračnim ambijentalnim zvukom, industrijskim ritmovima, europskim folkom te tekstovima inspiriranim germanskim paganizmom i okultizmom.

− Ljubav prema okultizmu naslijedio sam od majke koja je prizivala duhove na spiritističkim seansama. Kad sam imao osam godina, mučili su me košmari. Moji roditelji su egzorcizmom istjerali demona iz mene i sve se smirilo. Tijekom obreda vidio sam ruke koje izlaze iz zidova i pokušavaju me zgrabiti – kaže Douglas koji vjeruje u proročanske snove.

Zbog učestalih noćnih mora u kojima mu poslije prometne nesreće amputiraju noge prestao je voziti motor. Osim što je s bendom Death in June utemeljio neo-folk, nastupa u Rusiji, Japanu i Izraelu, snimio je i kultni live “Something Is Coming” 1992. godine u studiju u Zagrebu. Cijeli prihod od prve edicije albuma donirali su bolnici.

− Prijatelj mi je rekao kako ni jedan strani bend ne želi ondje nastupati, a meni je to bilo idealno da u okviru paneuropske solidarnosti pokažem svijetu kako Hrvati nisu divljaci. Odsjeo sam u blizini Kliničkog centra za rehabilitaciju u Božidarevićevoj ulici i svaki dan gledao ranjenike. Pričao sam s liječnicima koji su mi rekli u kakvim teškim uvjetima rade i odlučio sam pomoći – kaže Douglas koji se previše ne zamara time za koga pjeva.

Kaže da ga još od The Crisesa slušaju i ljevičari i desničari. No dodaje da nekad, i prema njegovim kriterijima, obožavatelji znaju pretjerati. Na jednom koncertu veći dio publike nosio je masku u obliku svinjske glave. Kad su se svjetla ugasila, gledao je u sjenovite obrise njuški, ušiju i zažarenih očiju. Bilo je mu stravično i osjećao se kao da se nalazi u horor filmu.

Pjevač koji se zalaže i za slobodu govora žestoko osuđuje seksualnu netrpeljivost.

– Europi je trebalo tisuću godina da se koliko toliko očisti od konzervativnog kršćanstva koje je spaljivalo nevjernike na kolcu, a ja ne želim izgubiti tu privilegiju da mislim svojom glavom. Kad bismo na primjer na zapadu islamskim fundamentalistima dopustili da prakticiraju šerijatski zakon, uskoro bi žene tretirali kao roblje i vješali homoseksualce. Meni kao pripadniku gay skupine koji živi u slobodnoj vezi neprihvatljivo je da ljudi poput njih dobiju veći utjecaj. I nije me briga ako će me netko zbog tog stava smatrati nacistom, rasistom ili fašistom!

Standardno
Zagreb

Duga nad Trešnjevkom

Neka korist od ovog promjenjivog vremena. Nad inače sivom Ozaljskom, duga je sjala gotovo čitav sat i uveseljavala  brigama smrknute Trešnjevčane.

Fenomen duge prvi put se spominje u epu o Gilgamešu. Stari Sumerani dugu su doživljavali kao dragim kamenjem optočenu ogrlicu boginje Ištar. Grci su je smatrali putem između Zemlje i Neba, a Irci vjeruju da se na njenom izvorištu nalazi ćupić pun zlata.

Duga je još od pamtivijeka čest motiv na zastavama, osobito u seljačkim bunama i među borcima protiv nepravde. Dugine zastave vijore se kao glasnici novog doba nade i socijalne pravde.

Danas je dugina zastava jedan od glavnih simbola pokreta za ravnopravnost LGBT osoba. Hasta la victoria siempre!

anwa.com.hr

Standardno
Vijesti

Alan Ford slavi 40. rođendan!

mojzagreb.info

Alan Ford je jedan od najpopularnijih stripova na ovim prostorima. Satiru o avanturama Grupe TNT, na čelu s kultnim likovima Alanom Fordom, Bobom Rockom i Sirom Oliverom, kreirali su poznati duo: Magnus i Bunker.

Alan Ford je, pak, najveću popularnost stekao upravo na teritoriju bivše Jugoslavije u izdanjima zagrebačkog Vjesnika, u prijevodu legendarnog Nenada Brixyja. Prvi put se na kioscima pojavio 1972. godine, samo tri godine nakon premijere u Italiji.

Brixyjev prijevod se i danas smatra najzaslužnijim za ogroman uspjeh Alana Forda. Sam Bunker je smatrao da je Brixyjev prijevod jedan od rijetkih koji je kvalitetno dočarao satiru i crni humor njegove kreacije.

Mnoge krilatice iz stripa ušle su u sleng i pop kulturu na ovim prostorima. Neke od kultnih scena i izjava iz stripa su:

Bob Rock: “Bolje živjeti sto godina kao milijunaš, nego sedam dana u bijedi.”

Broj Jedan: “Želiš li pobijediti, ne smiješ izgubiti!”

Bob bogatima: “Hej, bogatuni! Ovo nije javno skladište, nego slobodna plaža!” Bogataši: “Čuj, ovi se siromasi još i bune!”

Alan začuđeno na Oliverov lopovski prijedlog: “A šta će reći vlasnik kad nađe praznu prostoriju?” Sir Oliver: “Ništa, ostat će bez riječi.”

Alan: “Zbogom Lampe, žao mi je, ali možda je ipak tako bolje. Koliko zarađuješ kao čovjek-sendvič?” Lamp: “Tri dolara na dan.” Alan: “Eto, imao sam pravo. Mi to vidimo tek svakog mjeseca…Vidimo i ništa više.”

Šef: “Ti, Bobe dobivaš par cipela. Posljednji krik!” Bob: “Krik koga? Pokojnog vlasnika?”

Šef: “Da, da mladiću moram te pohvaliti, za prvi put bio si dobar. A nisi ispalio ni jedan jedini metak.” Alan: “Nisam znao da ste tako miroljubivi!” Šef: “Nije stvar u tome, svaki metak stoji 16 centa, i tako, što se manje puca to je naša blagajna punija. Zapamti: ubijati treba golim rukama!”

Sir Oliver: “Halo Bing? Kako brat? Imam neke stvarčice koje bi te mogle zanimati… Cijena? Sitnica!”

Grunf (zaneseno): “Dakle, obratite pažnju na ovaj prototip najsuvremenijeg oružja. Ta će novost revolucionirati ratove, baciti u sjenu atomsko naoružanje, a nama donijeti prednost koju nitko neće uspjeti postići! Bomba na principu bumeranga!”

Standardno
Anwa Friendly!, Kultura, Vijesti

Anwa podržava Gay Pride u Splitu, baš kao i Europska Unija

Prvi Gay Pride u Zagrebu održao se davne 2002. godine uz masovne prosvjede homofoba svih vrsta i ekstremne desnice. Danas, deset godina kasnije, zagrebački Pride ne predstavlja samo borbu za prava LGBTIQ osoba već i borbu za ljudska prava općenito. Sada je na redu Dalmacija, a povodom subotnjeg Pridea delegacija Europske Unije u Hrvatskoj poslala je građanima Splita i cijele Hrvatske apel i službeno priopćenje kojeg prenosimo u cijelosti:

Delegacija EU-a u Hrvatskoj s pozornošću prati pripreme oko organizacije Gay Pride-a u Splitu koji će se održati 9. lipnja, kao i javnu raspravu koju je ovaj događaj potaknuo. Naglašavamo važnost poštivanja ljudskih prava i podsjećamo na načela sadržana u Povelji temeljnih prava Europske unije: bilo kakva diskriminacija temeljene na, među ostalim, seksualnoj orijentaciji bit će zabranjena.

Povelja također jamči pravo na slobodu izražavanja i pravo na mirno okupljanje. Europska unija smatra da su temeljne vrijednosti poput ljudskih prava i pravne države, slobode, solidarnosti i poštivanje različitosti temelji europske integracije. Iz tog se razloga važan dio pretpristupnih pregovora fokusirao na učinkovitost antidiskriminacijske politike.

Delegacija EU-a pozdravlja izjave hrvatskih vlasti, uključujući i predsjednika Josipovića, naglašavajući važnost koje one predstavljaju u promicanju kulture tolerancije u Hrvatskoj. U isto vrijeme, Delegacija EU-a izražava zabrinutost zbog homofobnih izjava predstavnika lokalnih vlasti.

Vrlo smo ohrabreni najavljenim sudjelovanjem nekih članova Vlade na događanju na kojem će sudjelovati i predstavnici Delegacije EU-a te nekih veleposlanstava zemalja članica EU-a.

U potpunosti smo uvjereni da će Vlada RH poduzeti sve primjerene mjere kako bi osigurala da Pride u Splitu prođe bez incidenata. Delegacija EU-a ohrabruje sve sudionike da pomognu stvoriti uvjete za miran i uspješan ishod događanja.

Prošlogodišnji Pride u Splitu prošao je kako je prošao, a ovogodišnjem želimo puno sreće i ljubavi. Anwa je uz vas! ❤

Standardno