NOVINARI ANWE, JEDINI NEPOTPLATLJIVI SUCI REGIONALNE LJIGE, BESPOŠTEDNO DIRAJU U SVETINJE DOMAĆE POP/ROCK MUZIKE
Pišu: Mia Mitrović i Nikola Pušonjić
TKO SU PRVOLJIGAŠI REGIONALNE LJIGE?
Stanje u hrvatskom nogometu toliko je grozno da su sve susjedne, prijateljske i manje prijateljske zemlje odbile bilo kakvu sportsku suradnju. Naši sjeverozapadni susjedi pripremaju ex austo-ugarsko zajedničko natjecanje, istočni susjedi igrati će utakmice od Novog Sada, Mostara, Podgorice pa sve do Sofije, a nas neće nitko!
Situacija je katastrofalna ali nije ozbiljna. Godinama nas izvršni dopredsjednik GNK Dinamo uveseljava svojim svojim nastupima na Youtubeu (kojeg baj d vej isto nabija na nježnik!) i uvjerava nas kako ćemo prezimiti u Europi. Dok čekamo to mitsko zimovanje, nitko ne obraća pozornost na činjenicu da desetljećima postoji jedna druga vrsta multilateralne suradnje među našim narodima i narodnostima. Dragi čitatelji, predstavljamo vam prve strijelce, veznjake, kapetane i golmane jedne i jedine ”CMC-PINK-GRAND-Regionalne Ljige”!
ŠTO JE REGIONALNA LJIGA?
Regionalna Ljiga soundtrack je koji nas, nažalost, prati od kolijevke pa do groba. Napadači Ljige driblaju računovodstvima državnih poduzeća, poslovnicama loše privatiziranih firmi, salonima kladionica, megalomanskim šoping centrima… Oni zabijaju golove na maturalnim zabavama, svadbama, krštenjima, predizbornim skupovima i karminama buranama. Stihovi i aforizmi velemajstora Ljige poput ”Srce nije kamen”, ”Istina je voda duboka” i ”Vukovi umiru sami” citiraju se u svim prigodama, a maloljetnicima pomažu u životnim, školskim i ljubavnim problemima.
Ljiga nije diskriminantna po pitanju godina, spola, seksualne orijentacije i socijalnog statusa. Ona ne poznaje granice, nadilazi jezične barijere i ide u kontru svim zakonima logike i fizike. Pristupiti nije teško, dovoljno je da vam tata proda kravu i pošalje kao Ivicu Kičmanovića u velegrad s par stotina eura u studio nekog lovca na talente. Ukoliko niste previše talentirani/e, ne očajavajte – čuda suvremene audio-fizioterapije učinit će od vaših krnjih glasnica pravog slavuja i golgetera Ljige.
Derbiji se održavaju diljem regije, što Ljigi daje pomirbeni i humanitarni karakter. Kakva Anđelina Jolie? Ovi filantropi isijavaju dobrotu i dobru volju gdje god igrali! Budi im prijatelj!
ZVIJEZDE REGIONALNE LJIGE
Kao i u orgijama dekadentnog francuskog plemstva 18. stoljeća, u Ljigi vrijedi zlatno pravilo –svatko sa svakim! Nebitno jesu li veterani ili zvijezde u usponu i iz kojeg su dijela regije, prvoljigaši su uvijek promicali zajedništvo i multikulturalnost iz čega su proizašli mnogi nezaboravni dueti. Rodonačelnici ove discipline su Slađana Milošević i Dado Topić kada su 1984. za Euroviziju otpjevali prekrasnu ljigobaladu ”Ti si princeza” (Dado ne zna je li Slađana žena ili ružićasta morska pjena, a živi tamo gde zvezde tkaju sjaj od srebra O.o)
Dino Merlin i Vesna Zmijanac mirišu jorgovane i odmotavaju klupko, Kemal i Danijela ovako ne mogu dalje, Zana i Bebek (i njihovi slušatelji) dobili su proljev od jabuka i vina. U duetu Nine Badrić i Dine Merlina ne zna se ko je koga, a Boris i Kemal su bogami otišli predaleko. Nema nade za Dražena Zečića i Anđelu, a ultimativno najljigaviji duet Ivane Banfić i Dine Merlina Godinama ne izlazi iz glava i noćnih mora silovane publike.
Primjećujemo da je Dino M. čest ljigoduetdžija stoga ga proglašavamo najboljim veznim igračem Ljige. Bravo Dino, bez veznih nitko ne zabija!
OSAMDESETE
Uđimo nakratko u vremeski ljigoplov i zaputimo se u famozne osamdesete. Izvedba ”Bitange i princeze” na RTB-u u ludoj novogodišnjoj noći 1980. uvela nas je u tu turbulentu i sudbonosnu deceniju. Često nas uvjeravaju kako su baš te godine bile najrokerskije i najluđe. Dokumentarni film ”Sretno Dijete” prikazuje Zagreb kao prijestolnicu europskog rok en rola. ”Virtuozni” rock muzičari bili su borci za hrvatsku neovisnost, a Jura Stublić je imao najbolju travu u kozmosu što mnogo toga objašnjava. Industrijska konoplja iz Sesvetskog Kraljevca očito je loše utjecala na umijeće zagrebačkih rokera. U stvarnosti, jedino Haustor i Azra (na prvih nekoliko albuma) nikada nisu igrali za reprezentaciju Ljige. Tko drukčije kaže – kleveće i laže! Film? Zvijezde? Aerodrom? Dosadni Valjak? Sve sami prvoljigaši!
Ne valja upasti u zamku i pomisliti kako je Hrvatska pradomovina Ljige, ne. I Srbija svojih konja za trku ima – Bajagić, Momčilo, Bajaga. Glavom, bradom, driblingom i fudbalerkom kapetan Regionalne Ljige!
M.B. – svjetsko, a nažalost i naše
Momčilo je u svojim juniorskim danima igrao za alternativni klub iz Čačka. Slutilo se da bi mogao biti dobar igrač. ”Mali ima fudbal u krvi” govorili su oduševljeni stručnjaci. Međutim, zbog teške povrede nervnog sustava i mentalnog sklopa (hteo je da vrišti ali nije mogo sam), prelazi u regionalnu ljigu. Reda uspjeh za uspjehom i strelovito dolazi na sam vrh Ljige. Tekstovi, aranžmani i scenski nastup stoje bok uz bok najvećim Ljigašima osamdesetih godina u čitavom svijetu pa i dalje od toga – grupa Ćuran Ćuran, Police, Phil Collins, sve su to za našeg M.B.-a drugorazredna Ljiga. Tako M.B. ponekad mami objašnjava kako ni sam ne zna što je uradio od pesme, možda zato što ni ne zna što je sa druge strane jastuka. U slobodno vrijeme ilegalno trguje plavim safirima i pokreće ljubavne revolucije. Cijelo vrijeme se ljigavo smješka, a njegova fudbalerka je i dalje postojana. Preživjela je sve ratove, raspade država, bolnu tranziciju – trovremeski Taft, nema šta! Život je nekad siv, nekad žut ali M.B. broji dinare i eure poput svojih nogometnih kolega iz europskih kljubova.
Ipak, jedna njegova pjesma odudara i ne zaudara po Ljigi. Ali nju tako i tako nije on odpjevao. I uzalud se trudi Momčilo Bjelovarski, ulica ne voli ritam njegovih koraka, a najbolju mu je pjesmu odpjevao čačanski čudak, njega ni ne primjetivši.
Kao da mu ni sve to nije dosta, pod stare dane odlučio je oformiti super-grupu s Huljićevom balerinom stvorivši tako hibrid, frankenštajna zvanog Bazga!
HULJIĆEVE KUĆNE ČAROLIJE
Iz Huljićeve radionice godinama izlaze mnogi talenti. Tu je čitavi magazin igrača, carstvo životinja. Galebovi, labudovi, mladi lavovi, ameri, rusi, korov i hibiskusi…
Ponekad se događa da zbog slabe zašite na radu u radionici pjevačice imaju sanjivo oko pa izgube vid i ne znaju koje je boje zid. Kad popiju gutljaj vina razbijaju čaše, rađaju kćerke i sinove, sijamske blizance. Ponekad su razmažene, a ponekad i incestuozne. Kada bismo postavljali starog Sofokla na stejdž, znali bismo tko je kome jebo mater. Al Jee Grozna hrvatska Jokasta!
Tonči voli i dječake pogotovo ako su Maksimalno Mrvicu Karani. Ide mu, u životu ide mu, a nedavno je postao i anarkišta! Fali mu jedino malo Graševine u rektumu i vremensko-prostornom kontinuumu. Make it so!
Sapfo Huljićeve radionice definitivno je njegova supruga Vjekoslava. Njezini versi bez problema bi se mogli uvrstiti u antologiju hrvatske i svjetske ljubavne poezije. Na vještoj upotrebi metafore, antiteze i komparacije mogu joj pozavidjeti hrvatski velikani s novčanica od 50 i 500 kn.
Photo by Index Arhiva
Vjerovali ili da, nije najLjigaviji tekstopisac Ljige. Nošen dahom sna, stiže nam putničkom klasom, probija se do Ljige časom – jedan i jedini koji je tri puta pao u školi i pritome vidio Tita Maršala – Đole zvani Đorđe Balašević!
PANONSKI GOVNAR
Photo by Cropix
Eh taj Đole. Drago mu je bilo zbog njegovog starog što se bez škole vinuo gore i postao car. Juniorsku karijeru započeo je u prvoj ljigi i zadržao se u njoj dan danas. Mjesto kralja ljige namjerno nije dodjeljeno njemu – Đole je ipak mnogo više od toga. Zadužio je generacije navijača svojim ljigavim žalopojkama dok zuri kroz grmlje i masturbira na lepu protinu kći koja se kupa u močvarnom rukavcu zmazanog Dunava. Đole skače i na guske i na patke i ljigavo pjeva o tome kako se na njega može računati, kao da je Digitron. Ljubio je lepu al’ sirotu, olfo mu pare nisu važne, zato i ljigavim lažnim vojvođanskim šarmom uzima i po 100 000 (slovima: stotinu tisuća) eurića po nastupu na kojem više uopće ne igra već samo priča o tome kako je nekad igrao dobro i kako je nekad (kad?) bilo bolje bolje igrati. Pa toliko ne dere ni Messi ni onaj kojeg su u Bosni izviždali!
Trubi tako Đole o bivšoj državi, špricerima (ravničarkoj inačici gemišta), dunjama i djevojkama sa čardaš nogama, a narod plače u zanosu njegove iskrenosti i životnih istina. Koliko se samo ljubavi dogodilo na utakmicama Đoleljige? Koliko ih je prekinuto uz stihove kad je druga strana bila obaviještena o tome kako je netko samo svirac i brošić što se teško ubada? U oku nam tajac, a naše usne, ptice rugalice ovaj čas prekidaju besjediti o ratniku ljigavog srca i aluvijalnim ravnima Vojvodine.
Zašto Đole nije kralj Ljige? Iz prostog razloga što su autori ovog teksta, poput mnogih drugih koji to skrivaju, bili vjerni Đoletovi navijači. Danas Đole, osim preko nosača zvuka, gnjili sa malih i velikih ekrana jer sve se mijenja i sve teče, Čoveče. Dabog da ga ubio grom, nežno (?) ko rukom!
LOŠA I ANTIPATIČNA DJECA DOBRIH MUZIČARA
Za razliku od Cice i Nike Kranjčara, mnogi naši ljigaši dokazali su da talent nije nasljedan. Najbolji dokaz je ne baš tako Zlatan Stipišić zvani Gibonni. On kao da ne spada u porodicu Stipišić već majmuna Hylobates lara. Njegovim glazbenim (ne)umijećem već smo se bavili na stranicama ovog magazina ali o popularnom Đibi nikad dosta priče. E dragi naš Zlajo, bolje da si šutio, pokojni pape ti se okreće u grobu od kad je čuo da na poslijednjem albumu imaš devetnaest producenata! Ovo ti je škola, džabe ti bio i Sting i oni Afrikanci, neće ti pomoći ni dobri judi, a bogami ni zviri i beštimje. Nikad od tebe samuraja! Bolje ti je da odeš u kladionicu kladiti se na svoje kolege Ljigaše kada već tvrdiš da se možeš kladiti u bilo što. Radije bismo u grob nego na tvoj koncert!
I Boris Novković je bio metak ćoravi! Borise, bijeli golube! Ženski dio publike sjetno se prisjeća dana kada su mmmmaštale o tebi. Čitamo te mi ko knjigu: bio si ljepuškasti dječak koji se furao na Džima Morisona i popularnog taticu, a sada si samo stari ljigaš koji tu i tamo sa klupe izađe na teren i to u zadnjim minutama, čisto radi nostalgije. Nije fer ali tako je kako je. Nikad nije kasno za dobru ploču, ali dosadašnji tekstovi toliko su ti glupi da se ne možemo pošteno ni zajebavati na tvoj račun. Izgleda da ćeš vječno ostati ljigin igrač s klupe i umjesto lopte nezainteresirano zuriti u ptice i avione. U dobru i zlu.
Naslova radi, ovdje ćemo strpati i Sašu Lošiča – Lošu. Možeš se skrivati iza filmske glazbe koliko god ti je volja ali mi znamo da si svoju stranicu na Wikipediji uređivao sam. Nigdje ne piše ništa o tvom Orkestru (piše ali sitnim slovima, ko diskljemer). Kao da zaboravljaš kako Sava tiho teče dok se roštilj u furunče okreće. Ako su to samo bile laži, onda se nikada nije ljubio Istok i Zapad! Saško, bolje biti pijan nego Ljiga starr!
NIJE SVE TAKO SIVO KAO HLADNO PIVO
Kada razmišljamo o aktualnoj situaciji na terenu, na pamet nam pada jedna narodna izreka koju je najbolje uobličio Antonije Pušić kada je oponašao Arsena Dedića na koncertu u Prijepolju: ”Bolje jedno toplo pivo nego četri ‘ladna, bolje stara baba nego djeva (pička) mlada.” Moramo priznati da je veteran Arsen tek pod stare dane, kada su mu presađena jetra, zaigrao za Ljigu. Njegovi vjerni navijači definitivno nisu željeli znati kako Arsen i njegov Amigo idu drkati u porno kino na Kustošiji. Voljeli smo misliti kako se stari Arsen družio s boljom ekipom, a ne s huljama i lažnim prvoborcima. Umjesto legende, utopio se u sapunici.
Osim Amiga, tu je i Veseljko. Teško je objasniti zašto je naš napaćeni narod toliko opčinjen faličkim oblicima. To je valjda zato što smo u kurcu! TBF su nekoć bili sjajni teoretičari splitskog stanja uma, a s novim albumom su (pre)malo (od)makli. Čak ih i naše matere više ne traže! Naše matere svašta su prošle u životu odgajajući nas mlade budale ali koliko god bile istraumatizirane nikada im nije trebalo ni benzina ni kerozina (heroina?). Massimo se naglo vratio u Ljigu nakon dugogodišnjeg izbivanja zbog povreda. Ponadao se da je izbrusio vještinu ali se grdno prevario. Bolje bi mu bilo da je ostao u Indiji nego da nas muči svojim tugaljivim glasom. Mi nismo sami kada kažemo da njegovo prisutstvo na terenu Ljige žudi za izmjenom. Radije bismo gledali sve dosad spomenute igrače nego njega. Treneru, za ime boga, vadi ga van!
U CMC – PINK – GRAND Ljigi produžeci i penali igraju se beskonačno. Naši skauti svakodnevno otkrivaju vrsne talente. Zbog formata i rokova, mnogi nisu našli svoje mjesto u našoj analizi utakmica. Hladno pivo nam je ishlapilo, Pušenje je svuda zabranjeno, kazališta su tako i tako prljava, a Žak iz objektivnih razloga nije stao u tekst!
Ne brinite, u svima nama čuči Ljiga. Svatko može biti Ljigav jednom ali ne i tri puta! Ljigo naša, prijeđi na drugoga!
Tekst je originalno objavljen u ožujku 2012. u magazinu Klik
anwa.com.hr 