Pišu: Mia Mitrović i Nikola Pušonjić
Photo by Toni Renaud
Ako ste se ikada u kasnije noćne sate šetali Glavnim kolodvorom, Ribnjakom ili nekim drugim opsukrnim mjestom, sigurno ste doživjeli bliski susret pankerske vrste. Ispirsana djevojka ili momak s trometarskom irokezom sigurno su vam prišli i tražili cigaru, kunu ili “samo za SMS”. E pa to su vam pankeri! Izrodi neona, vojnici anarhije, bezbožnici i pokvareni vinopije ili samo izgubljena mladež, enfantes terribles naših gradova? Iako lako uočljivi, u zadnje vrijeme teško ih je pronaći na zagrebačkim ulicama. U našoj potrazi za pravim pankerima morali smo zagrebati duboko ispod površine gradskog asfalta ali bogami i Facebooka!
Povijest panka u Rvata
Pank se u Hrvatskoj kao i u bivšoj državi pojavio kasnih 70-ih u Rijeci i Ljubljani. Bendovi poput Pankrta, Pekinške Patke, Parafa i Termita zatrašivali su tadašnje vlastodršće svojom agresivnom, kontarevolucionarnom glazbom ali i izgledom. Virus panka brzo se proširio među svim narodima i narodnostima, a čak je i Bijelo Dugme imalo svoju ska/pank fazu na albumu ”Doživjeti stotu”.
Uslijedio je inferno 90ih i potpuni raspad svega, pa tako i panka. Paklene ratne godine i duh vremena najbolje prikazuje umjetnički opus Ivice Čuljka Kečera II. , poznatijeg pod imenom Satan Panonski. Ekscentrični umjetnik iz Vinkovaca svoje najbolje godine proveo je u psihijatrijskoj bolnici Popovača, nakon čega je mobiliziran na slavonski front gdje je snimio konceptualni album ”Kako je panker branio Hrvatsku” na kojem su se našle uspješnice poput: ”Croatia”, ”Meni smrt opsesija” i ”Ja sam svom tati pušila kurac”.
Zlatno doba panka u Hrvatskoj bile su kasne devedesete godine. Bendovi Nula, KUD Idijoti, Fakofbolan i Let 3 žarili su i palili ovim napaćenim prostorima. Također, sa svojim radom počeli su i brojni festivali među kojima je svakako najbitniji i najdugovječniji pulski ”Monteparadiso” koji se ponosno održao i do dana današnjeg.
Pank nultih godina
Prijelaz na novi milenij donio je promjene u politici, ali pank je generalno ostao isti – provokativan, prost i eksplozivan. Skinheadsi su, kao tadašnji prirodni neprijatelji pankera, bili u svojevrsnom odumiranju, a znate kako se kaže – ranjena životinja najjače grize. Uslijedile su brojne tučnjave i okršaji, antifašisti protiv nacista, bijeli žniranci protiv crvenih, irokeze protiv ćelavih glava… Vrhunac sukoba rezultirao je spaljivanjem prvog zagrebačkog skvota u Adžijinoj ulici. Naime, skvot na Trešnjevci bio je glavno utočište zagrebačkih pankera i bangalozera. Uz brojne parkiće i privremena skrovišta, ovim periodom vladala su dva ozloglašena kluba na Trnjanskom nasipu – Močvara i Attack. Pojavila se Mikrofonija i Stronghold ali popularni su bili i bendovi naših istočnih susjeda; Sixpack, Ritam Nereda, Šaht i Direktori.
Prvi put objavljeno u magazinu Klik, br.126. Prosinac 2011.