Kultura

NE MOŽE IM NITKO NIŠTA, JAČI SU OD SUDBINE!

NOVINARI ANWE, JEDINI NEPOTPLATLJIVI SUCI REGIONALNE LJIGE, BESPOŠTEDNO DIRAJU U SVETINJE DOMAĆE POP/ROCK MUZIKE

Pišu: Mia Mitrović i Nikola Pušonjić

TKO SU PRVOLJIGAŠI REGIONALNE LJIGE?

Stanje u hrvatskom nogometu toliko je grozno da su sve susjedne, prijateljske i manje prijateljske zemlje odbile bilo kakvu sportsku suradnju. Naši sjeverozapadni susjedi pripremaju ex austo-ugarsko zajedničko natjecanje, istočni susjedi igrati će utakmice od Novog Sada, Mostara, Podgorice pa sve do Sofije, a nas neće nitko!

Situacija je katastrofalna ali nije ozbiljna. Godinama nas izvršni dopredsjednik GNK Dinamo uveseljava svojim svojim nastupima na Youtubeu (kojeg baj d vej isto nabija na nježnik!) i uvjerava nas kako ćemo prezimiti u Europi. Dok čekamo to mitsko zimovanje, nitko ne obraća pozornost na činjenicu da desetljećima postoji jedna druga vrsta multilateralne suradnje među našim narodima i narodnostima. Dragi čitatelji, predstavljamo vam prve strijelce, veznjake, kapetane i golmane jedne i jedine ”CMC-PINK-GRAND-Regionalne Ljige”!

ŠTO JE REGIONALNA LJIGA?

Regionalna Ljiga soundtrack je koji nas, nažalost, prati od kolijevke pa do groba. Napadači Ljige driblaju računovodstvima državnih poduzeća, poslovnicama loše privatiziranih firmi, salonima kladionica, megalomanskim šoping centrima… Oni zabijaju golove na maturalnim zabavama, svadbama, krštenjima, predizbornim skupovima i karminama buranama. Stihovi i aforizmi velemajstora Ljige poput ”Srce nije kamen”, ”Istina je voda duboka” i ”Vukovi umiru sami” citiraju se u svim prigodama, a maloljetnicima pomažu u životnim, školskim i ljubavnim problemima.

Ljiga nije diskriminantna po pitanju godina, spola, seksualne orijentacije i socijalnog statusa. Ona ne poznaje granice, nadilazi jezične barijere i ide u kontru svim zakonima logike i fizike. Pristupiti nije teško, dovoljno je da vam tata proda kravu i pošalje kao Ivicu Kičmanovića u velegrad s par stotina eura u studio nekog lovca na talente. Ukoliko niste previše talentirani/e, ne očajavajte – čuda suvremene audio-fizioterapije učinit će od vaših krnjih glasnica pravog slavuja i golgetera Ljige.

Derbiji se održavaju diljem regije, što Ljigi daje pomirbeni i humanitarni karakter. Kakva Anđelina Jolie? Ovi filantropi isijavaju dobrotu i dobru volju gdje god igrali! Budi im prijatelj!

ZVIJEZDE REGIONALNE LJIGE

Kao i u orgijama dekadentnog francuskog plemstva 18. stoljeća, u Ljigi vrijedi zlatno pravilo –svatko sa svakim! Nebitno jesu li veterani ili zvijezde u usponu i iz kojeg su dijela regije, prvoljigaši su uvijek promicali zajedništvo i multikulturalnost iz čega su proizašli mnogi nezaboravni dueti. Rodonačelnici ove discipline su Slađana Milošević i Dado Topić kada su 1984. za Euroviziju otpjevali prekrasnu ljigobaladu ”Ti si princeza” (Dado ne zna je li Slađana žena ili ružićasta morska pjena, a živi tamo gde zvezde tkaju sjaj od srebra O.o)

Dino Merlin i Vesna Zmijanac mirišu jorgovane i odmotavaju klupko, Kemal i Danijela ovako ne mogu dalje, Zana i Bebek (i njihovi slušatelji) dobili su proljev od jabuka i vina. U duetu Nine Badrić i Dine Merlina ne zna se ko je koga, a Boris i Kemal su bogami otišli predaleko. Nema nade za Dražena Zečića i Anđelu, a ultimativno najljigaviji duet Ivane Banfić i Dine Merlina Godinama ne izlazi iz glava i noćnih mora silovane publike.

Primjećujemo da je Dino M. čest ljigoduetdžija stoga ga proglašavamo najboljim veznim igračem Ljige. Bravo Dino, bez veznih nitko ne zabija!

OSAMDESETE

Uđimo nakratko u vremeski ljigoplov i zaputimo se u famozne osamdesete. Izvedba ”Bitange i princeze” na RTB-u u ludoj novogodišnjoj noći 1980. uvela nas je u tu turbulentu i sudbonosnu deceniju. Često nas uvjeravaju kako su baš te godine bile najrokerskije i najluđe. Dokumentarni film ”Sretno Dijete” prikazuje Zagreb kao prijestolnicu europskog rok en rola. ”Virtuozni” rock muzičari bili su borci za hrvatsku neovisnost, a Jura Stublić je imao najbolju travu u kozmosu što mnogo toga objašnjava. Industrijska konoplja iz Sesvetskog Kraljevca očito je loše utjecala na umijeće zagrebačkih rokera. U stvarnosti, jedino Haustor i Azra (na prvih nekoliko albuma) nikada nisu igrali za reprezentaciju Ljige. Tko drukčije kaže – kleveće i laže! Film? Zvijezde? Aerodrom? Dosadni Valjak? Sve sami prvoljigaši!

Ne valja upasti u zamku i pomisliti kako je Hrvatska pradomovina Ljige, ne. I Srbija svojih konja za trku ima – Bajagić, Momčilo, Bajaga. Glavom, bradom, driblingom i fudbalerkom kapetan Regionalne Ljige!

M.B. – svjetsko, a nažalost i naše

Momčilo je u svojim juniorskim danima igrao za alternativni klub iz Čačka. Slutilo se da bi mogao biti dobar igrač. ”Mali ima fudbal u krvi” govorili su oduševljeni stručnjaci. Međutim, zbog teške povrede nervnog sustava i mentalnog sklopa (hteo je da vrišti ali nije mogo sam), prelazi u regionalnu ljigu. Reda uspjeh za uspjehom i strelovito dolazi na sam vrh Ljige. Tekstovi, aranžmani i scenski nastup stoje bok uz bok najvećim Ljigašima osamdesetih godina u čitavom svijetu pa i dalje od toga – grupa Ćuran Ćuran, Police, Phil Collins, sve su to za našeg M.B.-a drugorazredna Ljiga. Tako M.B. ponekad mami objašnjava kako ni sam ne zna što je uradio od pesme, možda zato što ni ne zna što je sa druge strane jastuka. U slobodno vrijeme ilegalno trguje plavim safirima i pokreće ljubavne revolucije. Cijelo vrijeme se ljigavo smješka, a njegova fudbalerka je i dalje postojana. Preživjela je sve ratove, raspade država, bolnu tranziciju – trovremeski Taft, nema šta! Život je nekad siv, nekad žut ali M.B. broji dinare i eure poput svojih nogometnih kolega iz europskih kljubova.

Ipak, jedna njegova pjesma odudara i ne zaudara po Ljigi. Ali nju tako i tako nije on odpjevao. I uzalud se trudi Momčilo Bjelovarski, ulica ne voli ritam njegovih koraka, a najbolju mu je pjesmu odpjevao čačanski čudak, njega ni ne primjetivši.

Kao da mu ni sve to nije dosta, pod stare dane odlučio je oformiti super-grupu s Huljićevom balerinom stvorivši tako hibrid, frankenštajna zvanog Bazga!

HULJIĆEVE KUĆNE ČAROLIJE

Iz Huljićeve radionice godinama izlaze mnogi talenti. Tu je čitavi magazin igrača, carstvo životinja. Galebovi, labudovi, mladi lavovi, ameri, rusi, korov i hibiskusi…

Ponekad se događa da zbog slabe zašite na radu u radionici pjevačice imaju sanjivo oko pa izgube vid i ne znaju koje je boje zid. Kad popiju gutljaj vina razbijaju čaše, rađaju kćerke i sinove, sijamske blizance. Ponekad su razmažene, a ponekad i incestuozne. Kada bismo postavljali starog Sofokla na stejdž, znali bismo tko je kome jebo mater. Al Jee Grozna hrvatska Jokasta!

Tonči voli i dječake pogotovo ako su Maksimalno Mrvicu Karani. Ide mu, u životu ide mu, a nedavno je postao i anarkišta! Fali mu jedino malo Graševine u rektumu i vremensko-prostornom kontinuumu. Make it so!

Sapfo Huljićeve radionice definitivno je njegova supruga Vjekoslava. Njezini versi bez problema bi se mogli uvrstiti u antologiju hrvatske i svjetske ljubavne poezije. Na vještoj upotrebi metafore, antiteze i komparacije mogu joj pozavidjeti hrvatski velikani s novčanica od 50 i 500 kn.

Photo by Index Arhiva

Vjerovali ili da, nije najLjigaviji tekstopisac Ljige. Nošen dahom sna, stiže nam putničkom klasom, probija se do Ljige časom – jedan i jedini koji je tri puta pao u školi i pritome vidio Tita Maršala – Đole zvani Đorđe Balašević!

PANONSKI GOVNAR

Photo by Cropix

Eh taj Đole. Drago mu je bilo zbog njegovog starog što se bez škole vinuo gore i postao car. Juniorsku karijeru započeo je u prvoj ljigi i zadržao se u njoj dan danas. Mjesto kralja ljige namjerno nije dodjeljeno njemu – Đole je ipak mnogo više od toga. Zadužio je generacije navijača svojim ljigavim žalopojkama dok zuri kroz grmlje i masturbira na lepu protinu kći koja se kupa u močvarnom rukavcu zmazanog Dunava. Đole skače i na guske i na patke i ljigavo pjeva o tome kako se na njega može računati, kao da je Digitron. Ljubio je lepu al’ sirotu, olfo mu pare nisu važne, zato i ljigavim lažnim vojvođanskim šarmom uzima i po 100 000 (slovima: stotinu tisuća) eurića po nastupu na kojem više uopće ne igra već samo priča o tome kako je nekad igrao dobro i kako je nekad (kad?) bilo bolje bolje igrati. Pa toliko ne dere ni Messi ni onaj kojeg su u Bosni izviždali!

Trubi tako Đole o bivšoj državi, špricerima (ravničarkoj inačici gemišta), dunjama i djevojkama sa čardaš nogama, a narod plače u zanosu njegove iskrenosti i životnih istina. Koliko se samo ljubavi dogodilo na utakmicama Đoleljige? Koliko ih je prekinuto uz stihove kad je druga strana bila obaviještena o tome kako je netko samo svirac i brošić što se teško ubada? U oku nam tajac, a naše usne, ptice rugalice ovaj čas prekidaju besjediti o ratniku ljigavog srca i aluvijalnim ravnima Vojvodine.

Zašto Đole nije kralj Ljige? Iz prostog razloga što su autori ovog teksta, poput mnogih drugih koji to skrivaju, bili vjerni Đoletovi navijači. Danas Đole, osim preko nosača zvuka, gnjili sa malih i velikih ekrana jer sve se mijenja i sve teče, Čoveče. Dabog da ga ubio grom, nežno (?) ko rukom!

LOŠA I ANTIPATIČNA DJECA DOBRIH MUZIČARA

Za razliku od Cice i Nike Kranjčara, mnogi naši ljigaši dokazali su da talent nije nasljedan. Najbolji dokaz je ne baš tako Zlatan Stipišić zvani Gibonni. On kao da ne spada u porodicu Stipišić već majmuna Hylobates lara. Njegovim glazbenim (ne)umijećem već smo se bavili na stranicama ovog magazina ali o popularnom Đibi nikad dosta priče. E dragi naš Zlajo, bolje da si šutio, pokojni pape ti se okreće u grobu od kad je čuo da na poslijednjem albumu imaš devetnaest producenata! Ovo ti je škola, džabe ti bio i Sting i oni Afrikanci, neće ti pomoći ni dobri judi, a bogami ni zviri i beštimje. Nikad od tebe samuraja! Bolje ti je da odeš u kladionicu kladiti se na svoje kolege Ljigaše kada već tvrdiš da se možeš kladiti u bilo što. Radije bismo u grob nego na tvoj koncert!

I Boris Novković je bio metak ćoravi! Borise, bijeli golube! Ženski dio publike sjetno se prisjeća dana kada su mmmmaštale o tebi. Čitamo te mi ko knjigu: bio si ljepuškasti dječak koji se furao na Džima Morisona i popularnog taticu, a sada si samo stari ljigaš koji tu i tamo sa klupe izađe na teren i to u zadnjim minutama, čisto radi nostalgije. Nije fer ali tako je kako je. Nikad nije kasno za dobru ploču, ali dosadašnji tekstovi toliko su ti glupi da se ne možemo pošteno ni zajebavati na tvoj račun. Izgleda da ćeš vječno ostati ljigin igrač s klupe i umjesto lopte nezainteresirano zuriti u ptice i avione. U dobru i zlu.

Naslova radi, ovdje ćemo strpati i Sašu Lošiča – Lošu. Možeš se skrivati iza filmske glazbe koliko god ti je volja ali mi znamo da si svoju stranicu na Wikipediji uređivao sam. Nigdje ne piše ništa o tvom Orkestru (piše ali sitnim slovima, ko diskljemer). Kao da zaboravljaš kako Sava tiho teče dok se roštilj u furunče okreće. Ako su to samo bile laži, onda se nikada nije ljubio Istok i Zapad! Saško, bolje biti pijan nego Ljiga starr!

NIJE SVE TAKO SIVO KAO HLADNO PIVO

Kada razmišljamo o aktualnoj situaciji na terenu, na pamet nam pada jedna narodna izreka koju je najbolje uobličio Antonije Pušić kada je oponašao Arsena Dedića na koncertu u Prijepolju: ”Bolje jedno toplo pivo nego četri ‘ladna, bolje stara baba nego djeva (pička) mlada.” Moramo priznati da je veteran Arsen tek pod stare dane, kada su mu presađena jetra, zaigrao za Ljigu. Njegovi vjerni navijači definitivno nisu željeli znati kako Arsen i njegov Amigo idu drkati u porno kino na Kustošiji. Voljeli smo misliti kako se stari Arsen družio s boljom ekipom, a ne s huljama i lažnim prvoborcima. Umjesto legende, utopio se u sapunici.

Osim Amiga, tu je i Veseljko. Teško je objasniti zašto je naš napaćeni narod toliko opčinjen faličkim oblicima. To je valjda zato što smo u kurcu! TBF su nekoć bili sjajni teoretičari splitskog stanja uma, a s novim albumom su (pre)malo (od)makli. Čak ih i naše matere više ne traže! Naše matere svašta su prošle u životu odgajajući nas mlade budale ali koliko god bile istraumatizirane nikada im nije trebalo ni benzina ni kerozina (heroina?). Massimo se naglo vratio u Ljigu nakon dugogodišnjeg izbivanja zbog povreda. Ponadao se da je izbrusio vještinu ali se grdno prevario. Bolje bi mu bilo da je ostao u Indiji nego da nas muči svojim tugaljivim glasom. Mi nismo sami kada kažemo da njegovo prisutstvo na terenu Ljige žudi za izmjenom. Radije bismo gledali sve dosad spomenute igrače nego njega. Treneru, za ime boga, vadi ga van!

U CMC – PINK – GRAND Ljigi produžeci i penali igraju se beskonačno. Naši skauti svakodnevno otkrivaju vrsne talente. Zbog formata i rokova, mnogi nisu našli svoje mjesto u našoj analizi utakmica. Hladno pivo nam je ishlapilo, Pušenje je svuda zabranjeno, kazališta su tako i tako prljava, a Žak iz objektivnih razloga nije stao u tekst!

Ne brinite, u svima nama čuči Ljiga. Svatko može biti Ljigav jednom ali ne i tri puta! Ljigo naša, prijeđi na drugoga!

Tekst je originalno objavljen u ožujku 2012. u magazinu Klik

Oglasi
Standardno
Reportaže, Zagreb

Loud & Proud: SVI NA ŠANK – ŽIVIO PANK! Dio II.

Pišu: Mia Mitrović i Nikola Pušonjić

Photo: Toni Renaud

Junaci našeg doba

Što reći o panku danšnjice? Nakon brojnih razgovora ostali smo poprilično zbunjeni. Nestale su grube ideološke podjele, nestale su tučnjave i političke razmirice. Žniranci su danas više iskaz mode nego provokacije, a ”stari” pankeri i ”stari” nacisti zajedno ordiniraju za šankom raznoraznih birija, od 19 do 22. Kako nas nisu zanimale njihove noćne polucije i glavobolja, odlučili smo razgovarati s mladim junacima ovog pank doba.

Da bismo došli do njih, nismo morali bauljati po parkovima niti napuštenim ruševinama. Dovoljno je bilo pročekirati Facebook invite listu za jedan od rijetkih pank događaja najavljen na internetu. ”From Zagreb with love” najavljen je kao prvi koncert/mini festival kojem je cilj promovirati zagrebačke underground (hc, punk, crust, metal) bendove.

Ekipa nas je u početku odjebala. Baš tako. Tko ste vi? Gdje su vam press iskaznice? Kako mi znamo da ste vi novinari? No nakon nekoliko litara bambus-nagovaranja, odlučili su nam vjerovati i otkriti pank tajne novog desteljeća.

”Pank je Život, Život, stil života…Sve, jebote, nije to neka brija za vikend!” rekao nam je Krc, poglavica novog pank plemena koji dodaje (ali i njegovi suplemenici se slažu) da postoje i vikend pankeri. Vikend pankeri su nova pojava u gradu; radnim danom slušaju Brenu, a vikendom nose spajkove i prave se da žicaju ispred pumpe na Langovom trgu.

Zmajo (Stripi op.ur.), momak iz Tuzle koji je u Zagreb došao prije X godina na koncert Exploiteda i ostao ovdje jer je dobio posao kamenoresca, dodaje: ”Nisam ja panker, čovječe jer je mi je to neka furka, ja sam panker jer pank ne biraš, pank bira tebe!”

Razgovarali smo i sa Zloglasnom Ninom koja je nas je iznenadila svojim neortodoksnim pank lookom, okrunjenim ogromnom bižuterijskomom svastikom na lančiću na grudima. Na pitanje zašto isfurava svastiku ona odgovara:

”Nacist sam iz bunta, to je ironija, fora, šok, provokacija. Nije li to smisao panka? Počela sam brijati na pank kroz muziku i to u 7. razredu osnovne. Tinejdžerski stres i odrastanje lakše podnosiš ako si panker. Pank je stil života, religija, način razmišljanja, moda i anti moda.”

”Pankeri su se, nažalost, podjelili na ”krastere” u Medici i na nas koji se silom prilika družimo sa skinheadsima. Neprihvaćeni smo i diskriminirani od ulice do škole. Pank je odavno krep’o, više nije to uopće politika već moda. Ovo su neke imitacije i živ je samo u estetskom smislu.”

Nema više snifera

Žale se mlade pank nade: ”Nekad je bilo bolje, da ga jebeš bilo je bolje. Ekipa je bila bolja, svi su bolje brijali.”

”Uuu, bilo je bolje prije rata” – govore prodavačice na placu, a mi pitamo ”Kojeg rata bako? Prvog ili drugog?” ”I jednog i drugog djeco, i jednog i drugog!”

Uvijek je bilo bolje prije. Nas zanima što se točno odvijalo prije? Postoji li neko mitsko vrijeme u kojem je svim pankerima teklo med i mlijeko? E pa takvo vrijeme još nismo vidjeli. Prvobitni pankeri snifali su Tigar ljepilo i industrijske razrjeđivače. Drugobitna ekipa tukla se sa skinjarama. Nema više snifera! Nema više šora! Pank evoluira! I uvijek nailazi na prepreke. Ali dok god ima šarenih irokeza, žicanja na Glavnom i bendova poput Radioaktivne Sperme, novih albuma Ciroze Jetre i Mortal kombajna, Lizatora pizdare, Kurca od Ovce i Pankogula, pank neće umrijeti!

Fotogalerija by Toni

Prvi put objavljeno u magazinu Klik, br.126. Prosinac 2011.

Standardno
Reportaže

Loud & Proud: SVI NA ŠANK – ŽIVIO PANK!

Pišu: Mia Mitrović i Nikola Pušonjić

Photo by Toni Renaud

Ako ste se ikada u kasnije noćne sate šetali Glavnim kolodvorom, Ribnjakom ili nekim drugim opsukrnim mjestom, sigurno ste doživjeli bliski susret pankerske vrste. Ispirsana djevojka ili momak s trometarskom irokezom sigurno su vam prišli i tražili cigaru, kunu ili “samo za SMS”. E pa to su vam pankeri! Izrodi neona, vojnici anarhije, bezbožnici i pokvareni vinopije ili samo izgubljena mladež, enfantes terribles naših gradova? Iako lako uočljivi, u zadnje vrijeme teško ih je pronaći na zagrebačkim ulicama. U našoj potrazi za pravim pankerima morali smo zagrebati duboko ispod površine gradskog asfalta ali bogami i Facebooka!

Povijest panka u Rvata

Pank se u Hrvatskoj kao i u bivšoj državi pojavio kasnih 70-ih u Rijeci i Ljubljani. Bendovi poput Pankrta, Pekinške Patke, Parafa i Termita zatrašivali su tadašnje vlastodršće svojom agresivnom, kontarevolucionarnom glazbom ali i izgledom. Virus panka brzo se proširio među svim narodima i narodnostima, a čak je i Bijelo Dugme imalo svoju ska/pank fazu na albumu ”Doživjeti stotu”.

Uslijedio je inferno 90ih i potpuni raspad svega, pa tako i panka. Paklene ratne godine i duh vremena najbolje prikazuje umjetnički opus Ivice Čuljka Kečera II. , poznatijeg pod imenom Satan Panonski. Ekscentrični umjetnik iz Vinkovaca svoje najbolje godine proveo je u psihijatrijskoj bolnici Popovača, nakon čega je mobiliziran na slavonski front gdje je snimio konceptualni album ”Kako je panker branio Hrvatsku” na kojem su se našle uspješnice poput: ”Croatia”, ”Meni smrt opsesija” i ”Ja sam svom tati pušila kurac”.

Zlatno doba panka u Hrvatskoj bile su kasne devedesete godine. Bendovi Nula, KUD Idijoti, Fakofbolan i Let 3 žarili su i palili ovim napaćenim prostorima. Također, sa svojim radom počeli su i brojni festivali među kojima je svakako najbitniji i najdugovječniji pulski ”Monteparadiso” koji se ponosno održao i do dana današnjeg.

Pank nultih godina

Prijelaz na novi milenij donio je promjene u politici, ali pank je generalno ostao isti – provokativan, prost i eksplozivan. Skinheadsi su, kao tadašnji prirodni neprijatelji pankera, bili u svojevrsnom odumiranju, a znate kako se kaže – ranjena životinja najjače grize. Uslijedile su brojne tučnjave i okršaji, antifašisti protiv nacista, bijeli žniranci protiv crvenih, irokeze protiv ćelavih glava… Vrhunac sukoba rezultirao je spaljivanjem prvog zagrebačkog skvota u Adžijinoj ulici. Naime, skvot na Trešnjevci bio je glavno utočište zagrebačkih pankera i bangalozera. Uz brojne parkiće i privremena skrovišta, ovim periodom vladala su dva ozloglašena kluba na Trnjanskom nasipu – Močvara i Attack. Pojavila se Mikrofonija i Stronghold ali popularni su bili i bendovi naših istočnih susjeda; Sixpack, Ritam Nereda, Šaht i Direktori.

Nastavlja se…

Prvi put objavljeno u magazinu Klik, br.126. Prosinac 2011.

Standardno
Vijesti, Zagreb

Milan Mladenović iz EKV-a dobiva ulicu u Zagrebu?

MojZagreb.info

Frontman EKV-a proveo je većinu života u Beogradu, ali je rođen u našem gradu.

Photo by Goranka Matić

Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova zagrebačke Gradske skupštine odlučio je uputiti u proceduru i na javnu raspravu u vijeća gradskih četvrti prijedlog za imenovanja novih ulica u Zagrebu, i to Ulice Karla Metikoša i Milana Mladenovića (pjevač beogradske grupe Ekatarine Velike), Šetališta Vesne Parun te Ulice Safveta bega Bašagića, Parka 145 brigade Hrvatske vojske i Parka dubravskih branitelja.

Govoreći o inicijativi za imenovanje tih ulica, šetališta i parkova, predsjednik odbora Marin Knezović rekao je kako je ideja da ulice i trgove u Zagrebu ne moraju dobiti osobe poput ratnika, umjetnika ili političara, nego da to mogu biti osobe iz popularne kulture poput Karla Metikoša ili Milana Mladenovića.

Predložio je da se ta imena daju ulicama koje su u planu ili u izgradnji kako građani ne bi imali problema s novim dokumentima.

Prijedlog za Ulicu Karla Metikoša i Ulicu Milana Mladenovića u istočnom dijelu Zapruđa Knezović je obrazložio time da je Metikoš bio vrlo popularan kao zvijezda rock glazbe na području bivše države i dijela Europe. Za Milana Mladenovića, rođenog u Zagrebu, rekao je da je bio medijski vrlo zanimljiv jer je riječ o pjevaču beogradske grupe Ekatarine Velike koja je, kako je ocijenio, bila popularnija u Hrvatskoj nego u Srbiji i ostavila je velik trag u popularnoj glazbi bivše države.

Standardno