Pešta. Budim, Pešta.

Piše: Timea Vojković

Draga nam susjedna Mađarska. Stjecajem poslovnih mi okolnosti, imala sam čast otići na 6 dana u bespuće te recesijski empatične nam države. Da je ista ipak već članica EU možete zaključiti eventualno prema brojnim amerikaniziranim franšizama robnih marki i fast fooda na svakom drugom koraku. Za razliku od Zagreba, kraljica Dunava ima kako kulturnih, tako i subkulturnih znamenosti. Naime, UK (ugarsko kraljevstvo) loves to parteey. Naravno, sada vam ne mislim objašnjavati kako trebate vidjeti zgradu parlamenta, Széchenyi Lánchíd (ilitiga lančani most) ili Budim dvorac jer se vrlo vjerojatno trebate educirati. Ne. Ajmo odmah na bitno.

Za početak, odlazak u Budimpeštu je relativno, čak i za ova krizna vremena, jeftina investicija. Dakle za laganih 230 kunića imate povratnu kartu vlakom, koji, istina bog, staje u svakom selu, pa put traje 6 sati, ali ako imate dobro društvo (frendove, mpić i/ili kakav opijat) i sreću da uhvatite slobodan kupe, možete se zavaliti preko tri sjedala i uživati u scenografiji breathtaking Balatona. Još k tome, ako pravilno tempirate, možete se snaći i zapaliti cigaretu u kupeu, ili u manje uspješnoj varijanti, wc-u vlaka. Hotel u kojem sam bila (35€ noć) zove se Professor’s guest house te evocira sjećanja na Hostel, ali srećom bila sam potpuno u krivu jer me moje štedljivo dupe dovelo u dvoetažni dvokrevetni apartman s polupansionom i mukte kave koliko moš’ popit’. Slučajno se preko puta njega nalazi i fakultet. Što će reći da je ulica potkrijepljena kebabđinicama i gyros pečenjarama, jeftinim kineskim restačima i studentskim pubovima.

Soproni bi bio nekakav ekvivalent našoj Žuji, jednako reskog i prilagodljivog okusa i najprihvatljivije cijene u bilo kojem klubu. Nemojte se zajebat’ i nazdravljati pivom jer je to povijesno politički faux pas u Mađarskoj. Što se cuge tiče, postoji i divna legenda po kojoj se žena neće udati ako joj na glavi ne može stajati jedna određena boca za rakiju (što je apsolutno legitimno uzevši u obzir da ne znam koji lik bi htio ženiti djevojku koja istovremeno ne može davati blow job i držat pivu). Nemojte se dovesti u situaciju da vas mađarski studenti nagovore da u nedostatku te boce hodate s votkom na glavi.

Klupska scena je pravo reprezentativna za istočnoeuropljane. Neizostavan Sziget, sa klubom A38 najlakše mi je usporediti sa nečim tipa Aquarius kod nas. Dakle da, ima pica i ušminkanih frajera s previše kolonjske, ali također imaju kvalitetne dj-e, koji imaju prošireniji glazbeni spektar od Guette i diđej Tjesta. Od kvalitetne drumbe i dubstepa do dobrog jazza i lagane indie ambijentale. Može se desiti i da nabasate na live punk ili rock, ali ta sezona počinje tek s proljećem. Obzirom da ćete profitirati mjuzom, to će vas opaliti po džepu pa pivu nećete dobiti ispod 700-800 forinti što vas ispada cca 20 kuna. Međutim ako ste ženskog roda, znatno ćete uštedjeti lovu, ako samo namignete Mađaru. Nije da razumiju engleski (”i speak small english”) niti ćete vi, koliko god se pripremili ikada razumijeti mađarski (palyaudvar- kolodvor- wtf?), ali kada upikiraju strankinju evropejku, nema šanse da vas ostave bez barem dva promila u krvi.

Ukoliko ste pretenciozni hipster, dopast će vam se Domby koji je šikčeče maleno klub/kafić kind of place sa jednako pretencioznim cijenama i konobarima. Ovdje konobari ipak znaju pričati engleski. Predlažem da ovdje ne cugate pivu, nego sami sebe malo razmazite u ovom hemingvejskom raju i uzmete si recimo gin tonik ili neki drugi nepčani dražilnik.

Nažalost ne znam ime najboljeg kluba u kojem sam bila (imali su i Chuck Norris party) iako sam tamo bila čak dvaput. Znam da se nalazi na zadnjem katu nebodera na Blaha Lujza trgu pa avanturisti – u potragu. Divno mjesto sa pivom za 500 forinti, upadom za 400 forinti, definitvno je i najjeftiniji izlazak. Pušta se mjuza kakvu ste navikli čuti u Medici, a ambijent je odgovarajuće kreativno uređen, handmade rukotvorinama i šarenim zidovima. Malo je začuđujuća činjenica da se plaća WC, ali kada vidite da je u 3 ujutro on čist i da čekate red sjedeći na bolničkom krevetu ispred, isplati se iskeširati lovu više nego jednom. Ima i ogromnu terasu na krovu gdje možete čagati ili chillati, ili zapaliti pljugu i nitko vas (osim spomenutih napasnih mađara) neće smetati da se izvalite na ljuljačku i uživate u drmuckanju basova kata ispod.

Vis`-a-vis´ toga, mala napomena da su mađari jako eksplicitni i nemaju nikakvih problema sa, u najmanju ruku, dryhumpanjem u javnosti. Toliko da kada vidite dvoje beskućnika u pothodniku ili pak tinejđere u nekom shopping centru, imate osjećaj da im trebate platiti jer ste zaprepašteno buljili u xxx drpanje. Pdoa (public display of affection) ovdje poprima potpuno nove razmjere.

No, rezime klubova i bitnih klupskih detalja: cijene cuge i upada malo su skuplje nego u Zagrebu, 15 kuna je recimo najjeftinija piva, a upad, kakav god bio, plaća se manje-više svugdje iza 11 navečer. Mađari vole tulumariti pa ako ih ne odjebete, možete završiti i na nekom lokalnom tulumu koji su uglavnom tematski i ljudi ih doživljavaju dosta ozbiljno. Pušenje u klubovima i kafićima je zabranjeno, odnosno, nisam naišla niti na jedan kafić gdje se smije pušiti, a u klubovima funkcionirate po sistemu, kada je gužva sve se može pa svi i puše što nama ‘rvatima nije nepoznato. Scena lakih i težih droga proširena je dovoljno da sam u prvom izlasku već bila ponuđena spektrom konzumirajuće zabave, pa tko voli, nek izvoli, neće na tom području imati niti problema s nabavom, niti sa cijenom.

Taksiji će vas izvarati, voziti će vas kriš kraš i odbijati će uručiti vam račun, tako da idite pješke, vozite se u tramvaju, ali nemojte se švercati jer ovdje nema noćnih linija, tramvaji voze redovno, pa i kontrolori rade tako.

Budimpešta je zaista metropola na svjetskoj razini. Kulturološki i politički relevantna povijesna točka, nažalost danas pomalo zapostavljena od svoje vlade i djeluje prljavo i ekonomski oslabljeno. Stanovništvo od dva milijuna je multikulturalno, iako i oni djeluju zapostavljeno. Više protesta i štrajkova na koje sam naišla upućuju na jednake probleme kao i kod nas. Tračak nade nazire se u Europskoj uniji, pa se barem da osjetiti optimistični povjetarac. Mađari kurca ne znaju engleskog i to je ono što im jedino zamjeram, jer su otherwise veoma srdačni, susretljvi i veseli.

I zadnji detalj. Budimpešta je u više načina veća, grandioznija i naprednija od Zagreba, međutim; u nekom trenutku ponudit će vam se ljuta rakija da se nazdravi vaš boravak ovdje. Samo mogu reći da je ta ”ljuta rakija” goli kurac za našu travaricu. Cheers! Ili, egészségére!

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s