Limb – Samo za taj osjećaj!

Piše: Nikola Pušonjić

Limb je orginalno zamislio Toma Akvinski kad su ga pitali: Što se događa s djecom koja, spletom okolnosti, umru nekrštena. Kasnije je taj koncept proširen pa je tako, kroz Danteovu ”Božansku Komediju” ali i neke druge, teološke ”istine” Limb postao zrakoprazni prostor između Raja i Pakla, čekaonica i Asfodelska poljana kršćanstva. Iako su 2007. godine vatikanski mislioci ukinuli postojanje Limba i time ostavile stotine tisuća poklonika Pustinjskog Skitnice bez mjesta gdje će im ići mala, nekrštena djeca, jedan Limb se ipak održao i to onaj preko puta Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.

Limb je jedno u nizu od onih ”kultnih mjesta” o kojima sam često znao slušati svakakve mitske priče ali sam ih čuo u zadnjih par godina toliko da se stvarno više ne sjećam što je od toga poluistina, a što sam izmislio sam. Navodno su ga neke strane novine spomenule kao najkul alternativno mjesto za izlazak u ovom dijelu Svemira ali i taj podatak je zapravo nevažan.

Kad god nije bilo mjesta u starom Krivom putu ili kad god bih tamo pokušavali nekoga izbjeći, frend i ja smo provodili večere na ostakljenoj terasi Limba. Mislim da je razlog zbog kojeg smo u hladnom zimskom vrtu umjesto u relativno udobnim separeima unutra je dosta jednostavan – u Limbu je uvijek gužva i pronaći mjesto bilo je gotovo nemoguće. Drugi mogući razlog je što vas tamo ljupke konobarice ne vide baš dobro, a naša tadašnja navika da se kretenski cerećemo opijeni hlapljenjem gay afrodizijaka je zahtijevala ipak malo diskrecije, ne znaju svi da je alkil-nitrit legalan.

Piće nije lako dobiti jer je šank generalno okupiran ”starim limbašima”, a vrlo je rijetko da ljupka konobarica dođe do vašeg stola, osim da vam kaže da je fajrunt ili da moramo napustiti objekt iz nekih drugih razloga.

Unatoč svemu, Limb je česta postaja ”Križnog puta” mnogima, bilo da tamo počinju večer ili su samo u prolazu, a i zgodno je kada čekate početak tuluma u KSET-u, udaljenom tek desetak metara.

Kako su me pritisnule obaveze poluodraslog života, u zadnje vrijeme baš i ne zalazim tamo često ali malo-malo banem, onako usput, popiti barem piće.

Točeno pivo je i dalje 14 kuna i moram reći da se pokvarilo. Je li riječ o konstanti ili ne, ne znam, ali zadnjih par puta pivo stvarno nije valjalo.

Sjedimo tako nekidan jedan drugi frend i ja i mislimo si: ”Što je to Limb? Zašto smo ovdje?”

”Pa Limb je, znaš ono, nešto između Raja i Pakla. Ko Tantalove muke i Asfodel i sve to.” – mudro razmišljam.

”Ma znam to ali – što je Limb točno? Stanje duše, duha, uma, čega?” – nadovezuje se prijatelj i odlazi u WC.

”Da, što je Limb ali zaista?” – mrmljam si u bradu kad evo frenda, zadovoljnog što je obavio nuždu; ”Znaš što je Limb!”

”Ne, reci.”

”To je onaj osjećaj kad ti se ful kenja ali si u liftu i živiš na 15 katu. I znaš da ćeš se skenjati sigurno ali, znaš kako je s liftovima, ne znaš kad ćeš kenjati!”

”Pa to je to!” – ushićeno sam se složio.

I tako smo, oduševljeni spoznajom, krenuli nazdraviti.

”Pivo je ful odvratno, ajmo u Gjuru.”

”Ajmo.”