Piše: Nikola Pušonjić
Pita žena muža – gdje si bio sinoć, pička li ti materina pijana? Zajebo sam se draga! Molim? Zajebo? Što ti to znači? Pa znaš, nastavlja muž, kako se dijete zaigra, tako se ja zajebem!
Svaki put kad sjednem u Bacchus prolete mi kroz misli mudrosti anonimnog mučenika.
Ne volim obično biti a priori negativan kada je riječ o birtiji. Znalo mi se više puta u karijeri hodočašćenja ka ugostiteljskim objektima dogoditi da krivo procjenim mjesto – ne valja ovo, ne valja ono, loše je pivo, neudobni su stolci, a čitavi dojam zapravo je ishitren i potenciran težim oblicima pijanstva. Međutim, Bacchusu sam više puta dao šansu. Čak i kada me je otac prvi put u homofobnom čudu pogledao na spomen odlaska tamo, branio sam ga. E, znate kako rulet automat kaže – ne ide više!
Doista Bacchuse, koliko si još mislio iskušavati moju strpljivost i stoicizam? Koliko si još puta morao dokazati svoju neobazrivost prema gostima i manjak ugostiteljske etike?
Mislio si, Bacchuse, da je dovoljno što se predstavljaš kao ”intelektualno” mjesto s divnom terasom u tihoj veži na Tomislavovom trgu i nudiš neloše točeno pivo za 14 kuna da narod neće prozrijeti kroz tvoju nacerenu masku?
Mislio si da ćeš organiziranjem pseudo jazz večeri skinuti sa sebe crnu auru koja je zapravo treniranom oku vidljiva na prvi pogled?
Dokle ćeš, Bacchuse, upošljavati lijene dementne krave koje ignoriraju i one najosnovnije moduse društvenog ophođenja koje čine našu civilizaciju i razlikuju nas od zvijeri i stoke?
Dokle, pitam sebe i svakog osvještenog slobodnog čovjeka, misliš lagati ovaj napaćeni narod?
Dokle, dokle?
Terasa na kojoj gosti dobiju piće samo ako su s otoka Lezbosa nije ugodna i nije ”pariška”. I kestenje koje poštenom svijetu pada na glavu nije šarmantno. I stolci sa Hrelića nisu ”vintage” nego su neudobni i krive kralježnicu i duh.
Nadam se, zaista se nadam, da će odličnici naše Republike biti obavješteni o neizdavanju računa i barbarskom ponašanju osoblja. Nadam se, zaista se nadam.
Tolerirali smo te predugo. I kada si zabranio pušenje, tolerirali smo te. I kada je bila gužva, tolerirali smo te. Pitam se, zašto?
Je li moguće da smo svi toliko glupi da ne vidimo kroz tvoju laž?
Je li moguće da unatoč svim lažima kojima nas truješ ti i dalje prkosiš logici i estetici?
Ma čekaj malo, je li moguće da si se drznuo dio terase nazvati VIP stolom? I to baš na onom mjestu gdje su stolci najneudobniji i gdje ljenčine koje zapošljavaš ne zalaze makar im potencijalne mušterije mogu ostvariti bilo kakav promet?
Kada samo pomislim koliko sam puta bio u prilici vidjeti nečasne ljude sumnjivog morala kod tebe u gostima i iz dobrog odgoja nikada nisam reagirao, obuzme me očaj, užas i osjećaj srama. A tek koliko sam puta pozvao nekog k tebi u goste? Groza.
Među mladeži popularan hip pokret i njegovi pripadnici samo su zabili poslijednji čavao u lijes u kojem će počivati tvoj, sada već pomalo truli leš.
Optužujem te Bacchuse, za izdaju osnovnih ideala ugostiteljstva i proklinjem te. I neka su mi Interneti svjedoci, nikada više neću prijeći preko tvog praga jer – Cuiusvis hominis est errare, nullius nisi insipientis in errore perseverare.
anwa.com.hr 