Piše: Nikola Pušonjić
Kada smo započinjali Projekt ”Anwa” jedna od prvih birtija koje smo stavili na listu obaveznih za osvrt bio je legendarni Melin u Tkalčićevoj ulici. Iako već godinama tamo ne zalaze mnoge ekipe, Melin je svakako ostao urezan u kolektivnu svijest pripadnika različitih subkultura svih uzrasta. Kolega Anwaš i ja sjeli smo tamo prije nekakvih devet mjeseci kako bismo malo ”izvidili situaciju”. Ok, sve je u redu, pivo je 13kn, glazba nije loša, moramo brzo napisati nešto o ovome. Pritisnuti obavezama i mojim geografskim porijeklom, osvrt o Melinu kasni skoro godinu dana. Nekidan sam slučajno doletio tamo i shvatio da sam zauvijek zakasnio.
Ruku na srce, Tkalča je oduvijek bila ”šminkersko” mjesto. Argentina, Sunčani sat, Ramazotti i ostali klonovi najposjećenije su i ”najstarije” birtije na ovom popularnom šetalištu. Najstarije ”alternativno” okupljašte drogeraša, mladih granđera, hašomana, (čegevarista, pedera, ljev’čara i inih) na Tkalči bio je parkić ispred Melina, taman po sredini ulice. 2005. i 2006. svaku večer bi park okupirali gore navedeni, neki bi donjeli svoju cugu i samo sjedili u gužvi, a neki bi pak, bili unutar trokuta birtija – MR, Portal i Melin. Ogromnu gužvu obavezno bi oko ponoći rastjerali organi reda i mira, pogotovo nakon što su jedne dnevne novine objavile specijal na tri stranice naslovljen: ”Tkalčićeva – leglo maloljetničkog pijanstva!”
Koliko me sjećanje služi, bio je to zaista prljav način druženja i mnogi su kukali radi toga ali su se nekakvom magijom opet svi vidjeli navečer na istom mjestu.
Promjena u vlasničkoj strukturi rezultirala je otvaranjem sada već mitskog ”Krivog puta” u Runjaninovoj, u prostorijama stare ”Močvare” gdje je dobar dio ”Melin” ekipe preselio (i uselio). Prvih par godina, mnogi su baš ”Krivi put” kolokvijalno nazivali ”Novi Melin”. Policijska pozornost prebacila se na parkiće sa stolovima za ping-pong, a Tkalčićeva je u očima ”alternativaca” postala passé.
Melin je polako padao u zaborav iako je naoko zadržavao stari ”štih”. Pivo je bilo povoljno, a lokacija u strogom centru grada sjajna. Čak sam tu i tamo, kada bi lijepo vrijeme dopustilo, znao i sjesti preko dana na terasu.
Prije par tjedana, kolegici iz redakcije i meni zalomio se jedan od onih ”neočekivanih” pijanih dana, klasična priča – jedno pivo završi safarijem po gradskim ugostiteljskim objektima. Klošareći se Tkalčom zaključimo da dugo nismo bili u Melinu – hajde da provjerimo!
Samouvjereno prilazimo vratima, čvrstim potezom ruke stiskam kvaku i – puf – vremensko-prostorni kontinuum u kojem smo se prije samo sekunde nalazili ostao je iza nas udaljen tisućama svjetlosnih godina.
”Captain, I belive we have been transwarped to the other side of Andromeda Galaxy. We are approximately 7.887.002 light years away from the Solar system. There is a M class planet 2.4 light years from our present location and our sensors are picking weak life signs. Should we hail them?”
”Hvala komandante Data! Komandante Riker, pripremite tim i spuštajte se dolje. Saznajte gdje smo i, što je najvažnije, kako da se vratimo!”
”Na zapovijed!”
…
”Kapetane, nalazimo se u čudnoj mračnoj prostoriji koja podsjeća na jedan zagrebački kafić s početka 21. stoljeća kojeg često posjećujemo u holodeku 003 ali svi senzori pokazuju fluktuacije u subprostornim česticama. Nešto ovdje opako ne valja. Očitavam par znakova života ali su dosta slabi, da nastavljamo?”
”Nastavite, budite oprezni. Pokušajte se sporazumjeti s bićima i ponašajte se prirodno. Javljate status.”
”Isuviše je mračno kapetane ali izgleda da možemo popiti pivo, samo 13 kuna je. Interijer je potpuno crn i loše osvjetljen, čekajte, dolazi konobar…”
”Ne izgledate mi poznato gospodo, kakve su vam to smiješne pidžame?” – zajedljiv je konobar.
”Da, nismo odavde, mislim, jesmo ali dugo nismo bili ovdje. Promijenio se vlasnik, zar ne?”
”Pa iz koje ste vi crne rupe ispali? Vlasnik je preuredio još za Badnjak!”
”Da, da, tako je. Recite, možemo li dobiti dva piva?”
”Evo izvolite.”
”Kapetane, naručili smo pivo ali nelagoda i dalje ostaje, izgleda da su stari visoki stolci koje imamo u holodeku pretapecirani šarenim filcom i da je sve prefarbano u nekakvom čudnom neukusnom stilu, mislim da su to u 21. stoljeću zvali ”kič” ili ”seljačija.”
”Samo hrabro komandante Riker. Picard out.”
”Popit ćemo pivo kapetane ali neka Geordi i Data što prije nađu način kako da se vratimo jer ovdje je grozno! Kapetane, ovdje su i dva romulanska agenta! Enterprise, dvoje za teleportaciju, ponavljam, dvoje za teleportaciju!”
”Komandante Riker”, zausti Data preko komlinka, ”magnetska polja ometaju vaš signal, odavde izgleda da smo upali u nekakvu vrstu romulanske kopije naših programa u holodeku, komandante, javite se, komandante, komandante…”
”Data!!”
Uz blještavu svjetlost i zaglušujuću buku stvorili smo se nazad na Tkalčićevoj. Pa dobro, koji kurac se dogodilo Melinu? Daj, ajmo negdje normalno na pivo!
anwa.com.hr 