Dobra Baza

Piše: Bojan Krištofić

Sibirska zima obrušila se na Zagreb. Kad smo se već ponadali da ćemo do kraja ožujka uživati u prohladnoj, ali ipak podnošljivoj klimi, neočekivane vremenske prilike pretvorile su metropolu, te ostatak Hrvatske i regije u nešto pomalo nalik neslavnom arhipelagu Gulag. Gdje da se sklonimo od ciče zime, gdje možemo provesti par ugodnih sati sa svojom boljom polovicom i ekipom, pijuckajući tople napitke ili alkohol po umjerenoj cijeni? Ponekad naprosto ne želimo dangubiti doma, unatoč polarnoj atmosferi u gradu. Starci nikako da se maknu iz stana, ušuškali su se pred televizorom, a mi smo zagrebački studenti bez stalnih primanja i do prve podstanarske avanture proći će još koja godinica.

U takvoj situaciji, jedini je izlaz pronaći neku ugodnu birtiju s intimnom atmosferom i odlaziti tamo sve dok nam ne dojadi i bacimo se u potragu za drugom. Silvija i ja smo u zadnje vrijeme, htjeli ne htjeli, gotovo doktorirali u području empirijskog istraživanja različitih krčmi i kafića u užem centru Zagreba, od Trga Francuske Republike do prvih ulica Dubrave, od vrha Jurje Vesi do južnog kraka Savske ulice.

Jedno se mjestašce uskoro ipak izdvojilo šarmom i toplinom – dobro poznata birtija u onoj nenametljivoj, sjevernoj polovici Tkalčićeve ulice, daleko od bezličnih kafića južno od turskih zalogajnica; i privlačnih i simpatičnih, ali za ljude željne samoće i nježnosti ipak neprikladnih mjesta poput Cice ili popularnog ‘Rođe’ na Opatovini. Kad se prođe pokraj Funka, ostavi za sobom Melin, Portal, Ivicu i Maricu, pa i Mikinu klet, dolazi se do Baze, objekta s kojeg do prije dva tjedna još nisu skinuli Božićne ukrase, a odbojni najlon štiti od snijega i leda malu terasu na kojoj nitko ne sjedi. Baza se diči činjenicom da je prva točila Nikšićko pivo u Zagrebu, i to je popularno crnogorsko piće još uvijek jedan od glavnih razloga zbog kojeg ljudi u Bazu zalaze.

Međutim, nije i jedini. Bazin glavni adut je privlačna atmosfera oblikovana relativno ukusnim drvenim šankom i namještajem, te ono glavno – separei! Cijela je Baza podijeljena na više malih separea, za manje ili veće društvo, za one željne neometanog klafranja ili drpanja donekle nevidljivog tuđim pogledima. Veći dio vremena svira pozadinska glazba koju je lako ignorirati, sve dok konobar ne popije čašicu previše i zavrti glasni euro disco, što neće smetati nikome tko je ionako podmazan pivom i žesticom.

Domaći ugođaj daje Bazi izgled uređenije birtije nekog planinarskog doma, a kako po ovom snijegu i ledu uspon na Sljeme i uživanje u grahu kod Grafičara zasad još nisu opcija, Baza je najprihvatljivija alternativa. Što će reći kako ne bi bilo loše kad bi u bazi bilo i štogod za grickanje, da nam njena usluga dodatno upotpuni ove mrzle dane. S druge strane, poljupci navodno sagorijevaju kalorije učinkovitije od nekih teretana, pa je kombinacija grickanja delikatesa iz neke pekare i intimnijeg druženja u separeu Baze možda pravi recept za preživljavanje ove opake zime.

A kad u nekom trenutku ipak teturajući izađete iz tog gostoljubivog mjesta, nitko vas ne sprečava da zavirite u neku od obližnjih birtija koje rade duže i nude plesni podij, pa da već omamljeni iskusite i druge čari ove hladne, promrzle, ali katkad tople zime.