Piše: Tihana Urlik
Zatekli ste se na Trešnjevačkom trgu, umorni od svakodnevnih obaveza i baš bi vam sjela kava? Pokušat ćemo Vas nagnati da se prošetate po Novoj cesti prema sjeveru i odmorite Vaš klonuli duh u No Sikirikiju, kafiću koji osim predivne terase koju obasjava sunce do kasnih popodnevnih sati, te koja je „dog friendly“ – što je prava rijetkost u ovom gradu, ima nešto i onog finog bosanskog sevdaha koji krijepi dušu poput bureka u 4 u jutro. „No sikiriki“ je uostalom i pjesma našeg prvoklasnog balkanskog repera Ede Maajke kojom nas je pozivao da budemo pozitivni ma šta da bilo, pjesma po kojoj je ovaj mali kutak pravog rokenrola i dobio ime. Da, nimalo nevažna stvar, po ulasku Vas dočekaju zvukovi koji nemaju veze sa profitom i brzom slavom. Vrlo opuštajuće. Kao i zeleni drveni zidovi na kojima su crno-bijele fotografije svih tih slavnih muzičara koji su stvarali glazbu po No sikiriki filozofiji, bez obzira koji im stil bio drag.
No sikiriki filozofija, izražena u tom hitu našeg repera, čini se materijalizirana u toj simpatičnoj birtiji koja ima prosječne cijene. Kava s mlijekom 8 kn, pive od točenih kao što su Budweiser od 0,5 za 17 kn, Pan od 0,5 za 13 kn, pa do flaširanih koje su u prosjeku 13kn. Karlovačka i Ožujska tu ne postoje, ali s druge strane, tu vjerno služe Carlsberg, Guinness, Kilkenny i Paulaner. Rakijice će Vas uveseliti po cijeni od 7-8 kn, odnosno radi se o pristojnim kvartovskim cijenama koje vas neće ostaviti praznog džepa sve i ako malo pretjerate.
A da li je No sikiriki samo jedna u nizu kvartovskih birtija? I da li slavni Edo, kada nije zauzet gažama ili snimanjem u studiju pravi kave? Ne i ne. Edo je tihi partner jednom od najglasnijih gazdi koji se najradije razveseli ako gromko zapitate pri ulasku u lokal: „Jel me Edo tražio?“ A što se tiče vanserijske ponude samog lokala, ponedjeljkom obično imaju glazbeni kviz sa nagradama u tekućem obliku. Kviz se održava u tavanskim prostorijama iznad birtije i apsolutno je izazov i svakom olinjalom glazbenom kritičaru, ali i glazbenom amateru koji nadobudno poima vlastito znanje. Tu se održavaju povremeno i promocije spotova domaćih glazbenika, subotom su obično koncerti lokalnih umjetnika, a jedan do dva dana u tjednu su tu večeri posvećene balkanskom rock’n’rollu. Ono što se svakodnevno može naći su kvartovski hahari i bosnasko-zagrebački gelipteri koji će vas bez puno srama uvesti u intimu vlastitih ljubavnih osvajanja ili kladioničarskih uspjeha.
Nema sumnje, bez obzira kakva Vas muka mori, No sikiriki je pravo mjesto za malo ohanete, kako bi naši komšije s one strane Save rekli, potom da saznate pokoji muštuluk, da vidite i čujete kako se trešnjevačka mahala veseli i diše, a dakako i da oharábite džepove u prekrasnom balkanskom sportu povlačenja runde. Pa da vidimo čija majka odjutros nije džemper isplela!
anwa.com.hr 