En attendant Godot

Piše: Tihana Urlik

Tko je ikada studirao u Zagrebu, a da nije popio kavu u Godotu? Postoji li takav izrod studenski? Ili takve još čekamo, a oni nikako da dođu? Godot je uistinu jedini lokal koji se u čitavom Zagrebu može nazvati epicentrom studentskih lutanja. Jedina birtija koja se zadesila baš svakom studentu, pa makar to bilo samo u prolazu do Studentskog Centra ili nužnog oporavka od dubiozne hrane koju služe u studentskoj menzi.

Istina, Godota smo ama baš svi pričekali, pa makar samo jednom, na tom slavnom uglu gdje je nekad ponosno stajala knjižara, a gdje sada intenzivno smrdi Splitska banka. Točno prekoputa, još uvijek ponosno, stoji Kemijski fakultet, pored kojega je nekada nakratko bio skvot, a sada ponosno diše novi/stari Krivi put. Takve grandiozne interpolacije ne zaslužuje nitko manji od tog našeg Godota, tog neobičnog bradatog poltrona koji ima, ali i tuče, djecu i ama baš nikada ne dolazi, a što je iznimno važno, baš nikada neće doći nitko veći od njega. Kakve li poetične ironije možemo naći u situaciji u kojoj je nasuprot od čekanja u Godotu, park s klupama u kojem pijanci koji se tamo oblokavaju i obitavaju nazivaju Krivi put?

Ono što prvo shvatite po ulasku u klaustrófobičan Godot, jeste da ste ušli u iznimno interesantnu balkansku varijantu veliko-britanskog pȁba. Godot se, naime, sastoji od dva dijela, pa se po ulasku spotičete o šank i nekoliko visokih okruglih stolova koji nekako djeluju magnetno – maligno – agresivno na vaše umorno tijelo. Zapuhne vas dimna zavjesa i nakratko izgubite vid, ali jednom kada se smjestite, ako, naravno, imate sreće, percepcija prostora se mijenja i izvjesni ugodan mračni kòmfōr obuzima vaša izmorena tijela.

Drugi dio Godota, nakon kratkog hodnika je interesatan zbog drvenih park klupica koje stoje uz obje strane prostorije, od kojih svaka čini zaseban stol sa pripadajućim im stolicama. I atmosfera je prava pubska, mračna, zadimljena, sa izvješenim irsko-hrvatskim zastavicama i uokvirenim devetnaeststoljetnim reklamama za Guinness i raznorazne brendove cigareta ili sličnih proizvoda koji su se reklamirali u tom periodu. I taj specifičan žamor koji vas zatiče po ulasku, daje naslutiti da ste ušli u pravu birtiju klasičnog tipa, tip birtije koji moguće polako izumire kako nas ova postmoderna vremena sve više zauzdavaju.

A što Godot nudi dok ga čekate? Prije svega će vas krijepiti bogatijim izborom stranih likera i uvoznih žestokih pića, po istim takvim, uvoznim, cijenama. Od čaja i kave s mlijekom za 9 kn, preko prave irske kave za 27 kn, pa sve do poprilično velikog izbora piva. Od domaćih krećemo od Velebitskog, Ožujskog, Karlovačkog, pa sve do Erdingera, Stelle Artois, Tuborga, Heineken, O’Hara, Leffea i male jadne precijenjene bezalkoholne Bavarije. No nema Guinnessa, iako je na svakoj drugoj reklami.

Možda je baš taj nedostatak Guinnessa razlogom zašto Godot ne dolazi?