KINO KLUB ZAGREB – mjesto za gole jahače i razjarene bikove

Piše: Bojan Krištofić

Frend i ja jednom smo razgovarali o tome kako bi trebala izgledati tipična, prava rok birtija. ‘Nekakva rupetina… S ostarjelim šankerom i omotima ploča na zidovima. To je to – odeš na buvljak, kupiš kilu starih ploča, okačiš ih na zid, i eto rok birtije!’ Čak ni džuboks nije presudan. Nisam mislio da takvo mjesto u Zagrebu doista postoji, potpuno analogno rok birtiji iz naše mašte. Ali, ono je doista tu, u blizini – Kino klub Zagreb!

Ekipa koja je išla u neku od Križanićevih gimnazija, a sada čita ovaj tekst, vjerojatno misli da sam pao s Marsa. Kino klub Zagreb, skraćeno KKZ, dobro je poznato odredište markiranja ‘klasičara’ i ostalih, nekad i sad, gotovo koliko i Dobar zvuk ili kafić Knez Mislav u istoimenoj ulici. No, kako je mene odgojio MIOC, nisam bio upoznat s KKZ-om sve dok nisam stekao neke prijatelje u upravi samog Kino kluba. I tako su, od ove jeseni, skupa s odlascima na projekcije filmova i sudjelovanje u KKZ-ovoj filmskoj radionici, i moji posjeti birtiji u sklopu kluba postali česti i redoviti, a Trg žrtava fašizma 14 jedno od mojih omiljenih odredišta u gradu.

Kao i kod svake prave socijalne birtije, radno vrijeme je netipično – od 10 do 10, s neradnim vikendima, da se stari šanker i njegova supruga stignu naspavati i odmoriti. Ovoj birtiji nije stalo do toga da privuče novu klijentelu, već da zadrži stare goste, a ako tu i tamo naiđe da ostane pokoji namjernik poput mene, tim bolje. Ne treba ni spominjati da su cijene pristupačne, a stolice rasklimane. Jedini promišljeniji dekor upravo su omoti ploča na zidovima. Svi poznatiji glazbeni žanrovi su zastupljeni, nema tu negativne selekcije! Tako nas sa zidova promatraju ploče Doorsa, Queen, Depeche Modea, The Beat, The Selectors, i tako dalje… A glazba odgovara onome što gledate, uz suradnju radio stanica.

Šanker je simpatičan i ne smeta mu ako pivu nosite gore-dolje po cijeloj zgradi. Klijentela je različita. Kako u KKZ zalazim uglavnom u večernjim satima, netom prije zatvaranja, na ranu pivu prije projekcije u improviziranoj kino dvorani ili kao uvod u kasniji izlazak, baš i ne viđam srednjoškolce. Ovuda se muvaju mahom članovi klubova koji postoje u zgradi (pored samog KKZ-a, ima ih još nekoliko), filmski entuzijasti i raznorazni čudaci. Ali to je ono što doprinosi prepoznatljivoj atmosferi.

Svatko koga zanima amatersko bavljenje filmom trebao bi ovdje zaviriti. KKZ organizira filmsku radionicu nekoliko puta godišnje, cijena joj je 800 kn, po polaganju ispita polaznik postaje doživotni član KKZ-a, bez članarine i bilo kakvih daljnjih nadoknada. I tada, ukoliko želite snimati filmove, kraće ili duže, KKZ je tu da pomogne opremom i produkcijskim trikovima. Svi polaznici slušaju predavanja iz pisanja scenarija, režije, snimanja i montaže, te usvajaju praktična znanja. A par puta godišnje svakoga kome se đuska (bio član kluba i polaznik radionice ili ne) čeka sjajan tulum s obaveznom besplatnom cugom!

Tu su i projekcije filmova dva puta tjedno, utorkom i četvrtkom, uglavnom art i underground hitova iz bogate filmske povijesti, poput aktualnog ciklusa redatelja Johna Watersa. Tko je upoznat s opusom dotičnog, zna da su njegovi filmovi parada kiča, neukusa i ogavnosti u najboljem smislu tih riječi. Stoga nije ni čudo što je projekcija Female Trouble privukla svakakve osobenjake, između ostalih i dva pijana klošara koji su navijali za likove na platnu, slavili ih, kudili i psovali. Naposljetku su, omamljeni vinom, spokojno zaspali u prvom redu. Tek po završetku filma organizator ih je diskretno otpratio van i uputio u dobrom smjeru, da im se onako lelujavima ne bi još dogodila i neka nesreća. Takav je KKZ – brine za svoje članove, putnike namjernike, ali i slučajne zalutale duše. Samo da je filma i igara!


Oglasi

2 misli o “KINO KLUB ZAGREB – mjesto za gole jahače i razjarene bikove

  1. A tek da si bio u KKZ-u tamo negdje oko sedamdesetih. Tada je jedna ekipa iz KKZ-a , Lessel, Hodak, Crnobrnja,
    Vargović, otvorila disko klub. Mislim da je bio drugi u Jugi. Bilo je to čisto ludilo. O tome može ti može pričati Anđelko Habazin, šanker sa svojom sadašnjom suprugom. Jedino su oni živi od te ekipe. I žive u Švici. No dolaze svako ljeto
    u Zagreb. Ž.R.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s