Piše: Boris Vuković – Bobi
Ovog petka, 9. prosinca, održano je otvorenje ciklusa filmova Wima Wendersa, njemačkog filmskog redatelja najviše poznatog po filmovima Nebo nad Berlinom (1987) i Paris, Texas (1984), s kojim je upravo otvoren ciklus.
Prije početka projekcije (koja je bila besplatna!), govor je održala Katrin Ostwald-Richter, ravnateljica Goethe-Instituta Kroatien – koji nam je priuštio izvrsne kopije filmova za ovaj ciklus te time omogućio uživanje u umjetničkim djelima bez uobičajenih smetnji i problema s filmskom trakom kakve inače susrećemo u kinu Tuškanac.
Zašto mi je drago što je kopija filma bila odlična, upravo se može vidjeti na samom filmu i kvaliteti umjetničkog izražavanja koju on donosi. Osim sjajne režije Wima Wendersa i izvrsnih glumačkih izvedbi Harrya Dean Stantona i Nastassje Kinski, mogli smo uživati u ljepoti fotografije Robbya Müllera (koji je inače poznat po svojoj suradnji s Wimom Wendersom) i izvrsnoj glazbi Ry Coodera. Sinteza svih tih kvaliteta sjajno doprinosi ugođaju gledanja filma na velikom platnu.
Naravno da se uspjeh filma ne temelji samo na tehničkoj strani već i na naratološkoj. L. M. Kit Carson i Sam Shephard svojim su scenarijem stvorili toplu priču nabijenu emocijama, priču o jednom misteriju vezanom za glavnog lika, Travisa, koji se na prvi pogled čini sasvim neobičnim no kako se približavamo kraju filma, razotkrivamo da se radi o nesreći koja može zadesiti svaku normalnu osobu. Naime, radnja filma prati Travisa koji luta pustinjom, kojemu se život mijenja nakon susreta s bratom i „spoznajom“ da ima sina na kojeg je potpuno zaboravio (na početku filma dobivamo dojam da je Travis izgubio pamćenje i da mu nisu “sve daske na broju”).
Sve te kvalitete je prepoznala i kritika, pa je film osvojio sve tri nagrade na Filmskom festivalu u Cannesu i još mnogo drugih.
Ljudima može biti odbojna činjenica da film traje preko 140 minuta, ali bi bilo šteta da propustite projekciju u ponedjeljak, 19. prosinca, stoga vam neću više razotkrivati radnju filma. Mislim da će režija Wima Wendersa, glazba Ry Coodera i odlični prikazi Texasa i poigravanja bojama unutar filmskog kadra Robbya Müllera poslužiti kao dostojna preporuka. Pripremite si raspored jer ciklus traje do 22. prosinca i uključuje još devet filmova!
O da! Wenders je nekada radio odlične filmove. Podsjeća me na moju srednju školu i neprežaljenu Kinoteku u Kordunskoj.