30. obljetnica umjetničke akcije Tomislava Gotovca – Zagreb, volim te!

Piše: Boris Vuković – Bobi

Prije trideset godina, u petak 13. Studenog 1981. na znak gričkog topa u 12 sati, Tomislav Gotovac je izašao potpuno gol iz haustora u Ilici 8 i time privukao brojne začuđene poglede, u pratnji. Hodao je nasred ulice sa dignutim rukama vičući Zagreb, volim te! i svako malo saginjući se kako bi poljubio prljavi asfalt prepun opušaka od cigareta. Nakon sedam minuta, na Trgu Republike, prišao mu je milicajac i pitao ga: „Što radite? Zašto ste goli?“, pritom mu stavljajući lisice. Tomislav mu je odgovorio: „Ja sam diplomirani filmski režiser i vršim umjetničku akciju.“

Ta akcija u punom nazivu glasi Ležanje gol na asfaltu, ljubljenje asfalta (Zagreb, volim te…). Hommage Howardu Hawksu i njegovu filmu Hatari! i povodom njene tridesete obljetnice je u nedjelju, u 12 sati, održana izložba fotografija Zagreb, volim te! Borisa Turkovića i dokumenata vezanih uz akciju Tomislava Gotovca u Galeriji Klovićevi dvori. Izložba fotografija je mogla poslužiti kao savršena priprema za projekciju filma Živjeti art 77 Željka Radivoja, koja se održala isti dan, u 19 sati, u kinu Tuškanac. Govor prije projekcije filma održao je Slobodan Šijan, koji je napisao i veliku posvetu Tomislavu Gotovcu u 64. Broju Hrvatskog filmskog ljetopisa, a Željko Radivoj je također prisustvovao projekciji, uvijek spreman sa kamerom tako da je zabilježio i Šijanov govor.

Cjelovečernji dokumentarni Živjeti art 77 je jedno zanimljivo ostvarenje, u kojem nam i sam Tomislav Gotovac prepričava ključne periode svojeg života i svoju poznatu umjetničku akciju. Zbog vrckaste osobnosti Gotovca, film je nabijen humorom, tako da smijeha u kinodvorani nije nedostajalo, i strukturu samog djela čine i njegova poznata filmska ostvarenja, među kojima se nalazi i nagrađivani eksperimentalni dokumentarac Prije podne jednog fauna (1963).

Izuzmemo li Gotovčeva ostvarenja, film se sastoji od samo tri duga kadra (Gotovčevo pripovijedanje o nastanku filma Prije podne jednog fauna, Gotovčeva retrospekcija umjetničke akcije i kadar njegovog odlaska u usporenom kretanju) i film protekne vrlo brzo, makar je nekima sigurno bilo zamorno gledati spomenuta eksperimentalna djela, ali je lijepo vidjeti to barem jednom u životu. Film nam daje jako divan uvid u osobnost Tomislava Gotovca i bio je užitak gledati ga kako priča o svojoj opsjednutosti o filmovima. Gotovac uopće ne pokazuje da u njemu postoji ozbiljna strana, već nas upoznaje sa onom umjetničkom i to na vrlo smiješan način.

Cijeli događaj je doista zgodno zamišljen i sjajno organiziran. Čak je podijeljeno i 30 kopija filma na dvd-u, uz kojeg je priložen i još jedan film Željka Radivoja Balkanska pita, u kojem u kojem Gotovac iznosi sjećanja na događaje koji su uslijedili nakon završetka snimanja filma Lazara Stojanovića Plastični Isus. Zaključno, ako ste malo toga znali o Tomislavu Gotovcu, nakon ovog događaja niste mogli otići sa manjkom znanja, a ni praznih ruku.