Piše: Nikola Pušonjić
“The last thing the world needs is another film festival. “ – Jane Rosenthal
Odmah da se razumijemo, Zagreb Film Festival svakako nije još jedna filmska festivalska manifestacija. ZFF je festival koji, eto već devetu godinu, privlači vrlo široku publiku – od filmaša i kulturnih djelatnika, preko ”civilnih” zaljubljenika u dobre filmove, sve do ekipe koja termin ”festival” više poistovjećuje s izrazom ”fešta” i samo se želi dobro provesti na pratećim tulumima. Upravo u toj raznolikosti leži odgovor na pitanje: ”Zašto je ZFF kul?”
Photo by Toni Renaud
Iako je Zagreb grad mnogih festivala, ZFF nekako diše energijom ”glavnog” filmskog događanja. Možda tome u prilog ide činjenica da je, u osam dana održavanja, gotovo sveprisutan na ulicama užeg Centra – sve projekcije održavaju se u krugu 500 metara i to u Kinu Europa, Kinu Tuškanac, Dokukinu i Zagrebačkom plesnom centru ali i preko Save, u Muzeju suvremene umjetnosti, dok gradom šeću i paradiraju maskote festivala, popularni ”Bibovi” i pozivaju građanstvo u kina.
ZFF nije mjesto gdje ćete moći uživati u holivudskim blokbasterima i uz dvolitrenku Coca-cole, kilo kokica i 3D naočale šlatariti komada na ljubavnom sjedalu. Ipak, bilo je dosta drugih razloga za provesti par dana u kinu. I mladima i starima u Hrvatskoj ne škodi malo odmaknuti se od mega kino centara i pogledati pokoji film u kojem postoji i nešto više od obične zabave, a vjerujte da ponekad i umjetnost, pogotovo filmska, može biti itekako intrigantna, možda čak i više od recikliranja tehnoloških dostignuća iz osamdesetih godina kada je 3D kino zapravo nastalo i bilo fora.
Ovogodišnji filmski program bio je interesantan i šarolik, a ”Zlatna kolica” za najbolji dugometražni uradak otišla su u filmu ”Michael” austrijskog redatelja Markusa Schleinzera koji je zagrebačku publiku šokirao i dotaknuo pričom o pedofiliji. Posebno bismo istaknuli i popratni program, izvan konkurencije, na kojem ste mogli pratiti cikluse ”Red Western” – kaubojaca snimljenih u Sovjetskom Savezu i Istočnoj Europi, ”Moj prvi film – Danska”, ”Seksualna edukacija na filmu”, kao i program namijenjen najmlađima ”Bibijada.” Sve u svemu, ponešto za svačiji ukus.
Zagrepčani očito vole ZFF o čemu svjedoči činjenica da su projekcije bile rasprodane svaki dan, a Varšavska ulica u vrijeme večernjih termina bila gotovo preplavljena ljudima bilo da odlaze ili dolaze na film, bilo da su samo navratili druženja radi popiti pivu ili se rasplesati na kasnijim partijima.
anwa.com.hr 