Klubovi

Vikendi su na Kvatriću

Prije dolaska Zapadne civilizacije i njenih trgovačkih katedrala postojao je narodni običaj da se u centru Zagreba može piti piva, pušiti i – igrati biljar. Niz birtija izgradilo je svoj šarm upravo na tom trojstvu, a onda se sve preokrenulo – raznorazni centri izgradili su sterilne, beživotne hale i napunile ih zelenim stolovima misleći da će stvoriti popularna okupljališta zaljubljenika u dobru atmosferu. Prevarili su se i precijenili, a biljar je nestao iz nama dragih punktova, uz obavezan natpis: ”Zatvoreno radi preuređenja”

Image and video hosting by TinyPic
Photo by Toni Renaud

Međutim, jedan se klub u Šubićevoj 55, preko puta novog Kvatrića, ipak drži recepture starih vremena – radi se o ex. Balabushki u novom ruhu i s novim imenom – Mr.Q!

Cijeli bivši industrijski kompleks u kojem se Mr.Q nalazi već par godina djeluje kao labirint klubova, teretana i napuštenih skladišta ali prostor kluba je sve samo ne trošan i derutan. Naprotiv, nakon što se popnete uz malo zbunjujuće spiralne stepenice, dočekati će vas ugodno iznenađenje! Hrpa stolova za biljar ali i dva stola za snooker, veliki šank i pozornica za svirke. Publika je šarolika – studenti, after-work ekipa, mlado, staro i već je na prvi pogled jasno da svima odgovara zadimljena, zagasita atmosfera i klasična pop-rock glazbena kulisa.

Petkom i subotom održavaju se live nastupi svakojakih bendova, a mi smo baš naletjeli na koncert VIS-a BassaNyssa i ugodno se zabavili iako nam se učinilo da je tehnika ozvučenja još uvijek u fazi testiranja optimalne količine zvuka.

Što reći više? Mr.Q zadovoljava sve naše zadane kriterije i stručne ekspertize – točena piva od 0.5L, inače nepoznata kategorija u klubovima naše Metropole, koštati će vas tek 17kn, pušenje je dozvoljeno, rock & roll je prisutan, a biljar dobrodošao. I još jedna stvar – na ulazu u klub nalazi se aparat za cigarete, e to stvarno dugo nismo vidjeli! Iako se ne nalazi u ”strogom, strogom centru grada” Kvatrić zaista nije van ruke
, pogotovo ako vam je do dobre zabave.

Nikola Pušonjić

Oglasi
Standardno
Kafići

Kava na špici

Piše: Matej Milošev

U staroj, srednjovjekovnoj Škotskoj prvi put se spominje i primjenjuje golf kao igra slična današnjem pojmu tog sporta. Svi znamo što je golf danas, isto kao što znamo da je Tiger Woods unatoč svom neutaživom seksualnom nagonu i dalje apsolutni prvak u navedenoj disciplini. I još k tome najbolje plaćeni sportaš na svijetu. Što bi čovjek više!

Image and video hosting by TinyPic
Photo by Toni Renaud

Sad kada smo utvrdili gradivo, prijeđimo na bitno. Mjesto događaja je Cvjetni trg. To jest, Trg Petra Preradovića za sve vas picajzle koje žive po pravilima. Pričamo o centru centra, o svojevrsnoj „špici“ gdje se krema hrvatskog društva skuplja da bi popila kavu, pričala o trivijalnim temama i bila snimljena od strane pohotnih fotografa koji jedva čekaju da uhvate neko poznato lice i objave ga u Gloriji i inim tabloidima da bi im još malo podigli već i onako previsok ego.

Gdje početi? Golf Caffe nije mjesto gdje se želite otići napiti. Jednostavno ne odiše takvom atmosferom, nazovite me uštogljenim ali ja to ne vidim niti želim naći tamo. Lijepo je to i toplo uređeno mjesto gdje po zidovima impozantno obješeni i napušteni stoje golf rekviziti kojima su zlatni dani odavno prošli, pa kad na to dodaš ispijatelje kave koji variraju od balavih srednjoškolaca do uspješnih poslovnih ljudi sve skupa dobiva jedan poseban ugođaj. Uz napomenu da je unutra kada zahladi uvijek puno i gotovo nemoguće naći mjesto za sjesti. Treba se osvrnuti i na takozvanu galeriju na katu koja unatoč tome što djeluje prilično slatko u stvarnosti više liči na golubinjak za ljude koji ne prelaze metar šezdeset. Što se kave tiče ona nije loša, ali nikako nije ono najbolje što
grad ima za ponuditi. Međutim uz pristojnu cijenu od desetak kuna mislim da se nemamo na što žaliti.


Photo by Toni Renaud

U doba toplijih vremena terasa birca je u svakom slučaju vrijedna posebnog spomena. Odmah uz T-Centar, idealno je to mjesto za sjedenje uz šalicu kave i cigarete, pritom gledajući i neizbježno komentirajući nebrojeno mnogo lijepih djevojaka koje se ovuda prešetavaju vjerojatno podsvjesno upravo zato da ih svi primijete. Naravno, vrijedi i obrnuto. Dođite do terase Golfa oko 11 ujutro ili možda nešto kasnije, i zasigurno ćete naći pokoji slobodan stol. Ali oko podne stvar se u potpunosti mijenja i odjednom su sve terase svih birtija na Cvjetnom popunjene do zadnjeg mjesta. Prilično smiješna scena, radni narod hrvatski bi da se novci sami stvaraju dok se pije kava i ne radi ništa. Divna jedna pojava!

Konobari su posebna priča. Generalno su simpatični i dosta druželjubivi i komunikativni, ali to nikako ne može biti opravdanje za nesnosno dugo čekanje istih prilikom naručivanja ili traženja bilo čega. Zbilja ne znam u čemu je problem i gdje je zapelo, ali u Golfu je nažalost potpuno normalno čekati kavu ili čašu vode dobrih desetak minuta prije nego se netko sjeti da ste vi nešto i zatražili.

Unatoč svemu, volim Golf, što da vam kažem. Ima taj svoj neki neobjašnjivi šarm i od svih mjesta u dragom nam Zagrebu gradu uvijek se na kavi nekako završi upravo ovdje. Možda sam to samo ja, ali isprobajte sami. Do slijedećeg puta!

Standardno