Piše: Nikola Pušonjić
Teško je zamisliti da jedna europska metropola ne nudi zabavu prosječnom veseljaku u kasne i opskurne večernje sate, međutim, kod nas je zaista tako. Ako niste motorizirani ili dovoljno uporni (i dovoljno dubokog džepa) za odlazak na udaljene klubove na Jarunu, opcije za cjelonoćno ruženje ozbiljno su ograničene. Scenarij je svima dobro poznat – radni je dan, pola 2 ujutro, vi ste bez cigareta i popili biste barem još nešto, a frajerisanje pred dežurnom benzinskom pumpom ne dolazi u obzir. I dok regularne gostione prijeteći zatvaraju vrata i tjeraju goste, jedna mala oaza u centru grada tek počinje otkrivati svoje pravo lice.
Photo by Toni Renaud
Kafić u sklopu Gradskog dramskog kazališta Gavella gotovo da je jedinstveno mjesto u Zagrebu – ovdje zaista naletavate na sve i svakoga, pijane amaterske klape koje zabavljaju čitavi lokal, tamburaše, besprizorne zaposlenike kazališta i još besprizornije studente umjetničkih akademija koji ih pokušavaju oponašati glumatajući nekakvu neo-boemštinu. Ipak, ”Gavella” nije za svakoga, ovo je mjesto za ”stariju ekipu” kojoj mi, mladi i nadobudni, teško možemo konkurirati. Jedino što nam preostaje u toj specifičnoj konstalaciji jest ispijati pivo i upijati mudrosti iskusnih dečki za ekipu.
Cijene pića su također prilagođene zaposlenim ljudima, 16 kuna izdvojit ćete za pola litre točenog piva (ako ga ima, u suprotnosti se morate zadovoljiti, u redakciji zvanom, ”baby pivom”) i 60/80 kuna (ovisi u kojoj mjeri šarmirate konobara) za popularnu ”litru i vodu.” Ništa isuviše skupo ali, kako je već navedeno, ovo je kafić za zaposlene.
”Gavella’ će razveseliti sve nas noćne gradske ptice, pogotovo kada nas potjeraju iz Milje i ostanemo bez cigareta. U ”Gavellu” se svakako uvijek može svratiti ali ne i planirati večernji izlasak, osim ako već imate dogovoreno. Ostavimo ovo mjesto ekipi koja je čini šarmantnom usputnom stanicom u zafrkanciji po našoj najdražoj Metropoli.
Stari Branko Gavella sigurno se potajno nadao da će Zagrebačko dramsko kazalište jednoga dana nositi baš njegovo ime. Ono što vjerojatno nije mogao (ili nije htio) nasluti jest da će njegovo prezime postati sinonim za zagrebačku očajnu školu glume ali i živopisnu birtiju u Frankopanskoj ulici, birtiju u kojoj je zanimljivo obitavati u svako doba dana i noći.
Genijalno mesto!!!