Kafići

Nije svaki lutalica izgubio stazu, za sve ostalo tu je ”Gavella”…

Piše: Nikola Pušonjić

Teško je zamisliti da jedna europska metropola ne nudi zabavu prosječnom veseljaku u kasne i opskurne večernje sate, međutim, kod nas je zaista tako. Ako niste motorizirani ili dovoljno uporni (i dovoljno dubokog džepa) za odlazak na udaljene klubove na Jarunu, opcije za cjelonoćno ruženje ozbiljno su ograničene. Scenarij je svima dobro poznat – radni je dan, pola 2 ujutro, vi ste bez cigareta i popili biste barem još nešto, a frajerisanje pred dežurnom benzinskom pumpom ne dolazi u obzir. I dok regularne gostione prijeteći zatvaraju vrata i tjeraju goste, jedna mala oaza u centru grada tek počinje otkrivati svoje pravo lice.


Photo by Toni Renaud

Kafić u sklopu Gradskog dramskog kazališta Gavella gotovo da je jedinstveno mjesto u Zagrebu – ovdje zaista naletavate na sve i svakoga, pijane amaterske klape koje zabavljaju čitavi lokal, tamburaše, besprizorne zaposlenike kazališta i još besprizornije studente umjetničkih akademija koji ih pokušavaju oponašati glumatajući nekakvu neo-boemštinu. Ipak, ”Gavella” nije za svakoga, ovo je mjesto za ”stariju ekipu” kojoj mi, mladi i nadobudni, teško možemo konkurirati. Jedino što nam preostaje u toj specifičnoj konstalaciji jest ispijati pivo i upijati mudrosti iskusnih dečki za ekipu.

Cijene pića su također prilagođene zaposlenim ljudima, 16 kuna izdvojit ćete za pola litre točenog piva (ako ga ima, u suprotnosti se morate zadovoljiti, u redakciji zvanom, ”baby pivom”) i 60/80 kuna (ovisi u kojoj mjeri šarmirate konobara) za popularnu ”litru i vodu.” Ništa isuviše skupo ali, kako je već navedeno, ovo je kafić za zaposlene.

”Gavella’ će razveseliti sve nas noćne gradske ptice, pogotovo kada nas potjeraju iz Milje i ostanemo bez cigareta. U ”Gavellu” se svakako uvijek može svratiti ali ne i planirati večernji izlasak, osim ako već imate dogovoreno. Ostavimo ovo mjesto ekipi koja je čini šarmantnom usputnom stanicom u zafrkanciji po našoj najdražoj Metropoli.

Stari Branko Gavella sigurno se potajno nadao da će Zagrebačko dramsko kazalište jednoga dana nositi baš njegovo ime. Ono što vjerojatno nije mogao (ili nije htio) nasluti jest da će njegovo prezime postati sinonim za zagrebačku očajnu školu glume ali i živopisnu birtiju u Frankopanskoj ulici, birtiju u kojoj je zanimljivo obitavati u svako doba dana i noći.

Oglasi
Standardno
Klubovi

Klaustrofobični raj zvan – Papagaj

Piše: Mia Mitrović

Utorak je navečer i odlučili ste se, usprkos brojnim obavezama, izaći van. Odmah se prisjetite nezaboravnih partija od prije par godina u Gjuri i nabrijani ste otići tamo. No ondje vas čeka katastrofa. Vrti se muzika koju ne sluša nitko tko je prešao dvadesetu i poluprazan prostor u kojem obitavaju klinci u bijegu pred državnom maturom.

Image and video hosting by TinyPic

I kamo sad? Jedinica i Fanatik preekstremni su za utorak navečer, a u Purgeraju je vjerojatno još gore. I dok razočarani hodate ulicom Ribnjak prema prvom noćnom tramvaju za oko vam zapinje neugledan izlog i iznad njega natpis – Papagaj. Ulazite unutra i tamo vas dočekuju nasmiješena lica, čak i izgledaju kao da se dobro zabavljaju, i korpulentni konobari koji toče tekilu po cijeni rakije.

Djevojke su slatke, a momci nenametljivi. Nema drogiranih, nema agresive. Zna se događati i da ultraljevičarski nastrojeni unuci partizana uđu u dvosatnu šprehu s grupicom neonacista i sve završi u zajedničkom ispijanju piva i pjevanju Bajaginih hitova („verujem-ne verujem“). Mjesto je pomalo klaustrofobično i muzika tiho svira, ali neka vas to ne odbije jer zato možete istovremeno uživati u suludom DJ-u ”Winamp Shuffle” (od dark elektronike do novog vala) i ćakulati s društvom i ljudima za okolnim stolovima.

Ovaj Papagaj nije Zlatni papagaj iz pjesme Električnog Orgazma. Nema snobova ni tatinih sinova. Baš suprotno. Ovaj Papagaj je u stvari štafelaj za svakojake portrete. Od propalih matorih profesora za šankom, opjevanih u Štulićevoj ’68, do mladih veselih Slovenki koje vas ljube u obraz i ostavljaju trag crvenog ruža kojeg vam je kasnije žao oprati s lica. A nađe se i pokoji Azijat, raskalašen i sretan što je zalutao upravo ovdje, baš kao i mi, pa se fotografira sa svima manijakalno.

Veliki plus ovom opskurnom klubu je taj da radi svaku noć i cijelu noć do 7 ujutro, što je za Zagreb endemično, a minus je mali klaustrofobični prostor i male klaustrofobične Stelle – nema velikih, a ni točenih. Ali, konobare je lako nagovoriti da vam daju popust, happy hour je od 21-23, a svake srijede sva pića koštaju 10kn! Žao nam je što smo ovamo zalutali u utorak umjesto u srijedu ali barem možemo zaključiti: Gjuro je out, Papagaj je definitivno in!

Standardno